Privremena vlada nacionalnog jedinstva i nacionalnog spasa Kambodže

Privremena vlada nacionalnog jedinstva i nacionalnog spasa Kambodže
Nepriznata privremena vlada
  
1994. – 1998.

Zastava Kambodže

Zastava

Lokacija Kambodže
Lokacija Kambodže
Današnja provincija Pailin bila je nominalno središte privremene vlade, koja je djelovala iz provincije Preah Vihear
Glavni grad Pailin (de iure)
Jezik/ci kmerski jezik
Vlada Privremena vlada
Predsjednik vlade
 - 1994. – 1998. Khieu Samphan
Historija
 - Proglašenje 11. srpnja 1994.
 - Raspuštanje 22. lipnja 1998.

Privremena vlada nacionalnog jedinstva i nacionalnog spasa Kambodže bila je međunarodno nepriznata, privremena vlada što su ju 11. srpnja 1994. godine formirali Crveni Kmeri,[1] kao odgovor na obnovu monarhije u Kambodži godinu dana ranije. Privremena vlada bila je svojevrsni nastavak narodne vlade Kampućije, ali nikada nije stekla nikakav legitimitet niti priznanje. Djelovala je na malenom području na sjeverozapadu zemlje, uz granicu s Tajlandom.

Na čelu vlade, ujedno i oružanih snaha, bio je Khieu Samphan, dok je njegov zamjenik i ministar vanjskih poslova bio Son Sen. Većina članova vlade bili su članovi Stranke kambodžanskog nacionalnog jedinstva. Središte vlade bio je grad Pailin, a djelovala je na području provincije Preah Vihear.[2] Svoje objave vlada je slala preko vlastite radio postaje.[3]

U kolovozu 1996., Ieng Sary, jedan od viših dužnosnika Crvenih Kmera, prebjegao je iz vlade zajedno s dvije naoružane divizije i osnovao vlastitu stranku, Pokret demokratske narodne unije, što je kasnije potaklo dodatne odlaske u periodu kada je Pol Pot naredio atentate na Son Sena (uspješno) i Ta Moka (neuspješno).[4] Sredinom lipnja 1997., Khieu Samphan se javno odrekao Pol Pota i započeo razgovore o razoružanju i reintegraciji u civilni život.[5]

U travnju 1998. godine, Pol Pot je umro. Prevladavajući sentiment među Crvenim Kmerima bio je da je vrijeme da se dvadesetogodišnji sukob konačno završi, što je rezultiralo time da su Khieu i Ta 22. lipnja 1998. godine službeno raspustili privremenu vladu, dokončavši političko djelovanje Crvenih Kmera.[6]

Reference uredi

  1. United States Foreign Broadcast Information Service. Daily report: East Asia. Index, Volume 16, Part 2. NewsBank. 1996. p. 456.
  2. Alan John Day. Political Parties of the World. 1996. p. 110.
  3. Human Rights Watch. Cambodia At War. 1995. p. 25.
  4. Donald F. Busky. Communism in History and Theory: Asia, Africa, and the Americas. Westport, CT: Praeger Publishers. 2002. p. 38.
  5. Far East and Australasia 2003. 2002. p. 236.
  6. Sucheng Chan. Survivors: Cambodian Refugees in the United States. Chicago, IL: University of Illinois Press. 2004. p. 255.