Priča o rastu semena

Priča o rastu semena je jedna od Isusovih alegorijskih priča, u kojoj se rast biljke iz semena poredi sa rastom Carstva Božijeg.

Ilustracija parabole, zajedno sa sledećom o svetiljci ispod posude.

Ova priča je zabeležena samo u kanonskom jevanđelju po Marku (4:26-29), a njena zaključna rečenica se pojavljuje i u nekanonskom jevanđelju po Tomi (izreka 21)[1]. Kod Marka, ova priča sledi priču o sejaču, a prethodi priči o zrnu gorušice.

Priča uredi

Evanđelje po Marku beleži sledeću Isusovu priču:

Tako je carstvo Božje kao čovek kad baci seme u zemlju; i spava i ustaje noću i danju; i seme niče i raste, da ne zna on. Jer zemlja sama od sebe najpre donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu. A kad sazre rod, odmah pošalje srp; jer nasta žetva.

– Evanđelje po Marku, 4:26-29

Tumačenja uredi

Čak i kada čovek spava, Carstvo Božije još uvek raste. Ono raste zbog Boga, a ne čoveka[2], i sledi sopstveni red.[3]

Ova priča se može posmatrati kao povezana sa pričom o sejaču.[4] Ipak, za razliku od priče o sejaču, čini se da seme ovde predstavlja Carstvo Božije, a ne Reč Božju, kao što je slučaj u drugoj priči.[5]

Izvori uredi

  1. "Čim rod dozrije, evo ga sa srpom u ruci i požanje ga. Ko ima uši da čuje, neka čuje."
  2. Richard N. Longenecker, The Challenge of Jesus' Parables, Eerdmans, 2000, ISBN 0-8028-4638-6, p. 97.
  3. James R. Edwards, The Gospel According to Mark, Eerdmans, 2002, ISBN 0-85111-778-3, pp. 142-144.
  4. George R. Knight, Exploring Mark: A Devotional Commentary, Review and Herald Pub Assoc, 2004, ISBN 0-8280-1837-5, pp. 107-108.
  5. Klyne Snodgrass, Stories with Intent: A comprehensive guide to the parables of Jesus, Eerdmans, 2008, ISBN 0-8028-4241-0, p. 213.

Vidi još uredi