Považská Bystrica

(Preusmjereno sa stranice Povaška Bistrica)
Za ostale upotrebe, v. Bistrica.

Povaška Bistrica (slov. Považská Bystrica, mađ. Vágbeszterce) je grad na severozapadu Slovačke. Nalazi se na obali reke Vah na oko 30 km od grada Žilina. U Povaškoj Bistrici živi 41.989 stanovnika.

Považská Bystrica
Považská Bystrica


Považská Bystrica

Grb
Grb
Osnovni podaci
Država  Slovačka
Gradonačelnik Miroslav Adame
Kraj Trenčinski
Okrug Povaška Bistrica
Regija Považje
Stanovništvo
Stanovništvo (31. 12. 2004.) 42.320
Gustina stanovništva 469 st./km²
Geografija
Koordinate 49°06′50″N 18°26′30″E / 49.113889°N 18.441667°E / 49.113889; 18.441667
Nadmorska visina 288 m
Površina 90,555 km²
Považská Bystrica na mapi Slovačke
Považská Bystrica
Považská Bystrica
Považská Bystrica (Slovačke)
Ostali podaci
Poštanski kod 017 01
Pozivni broj 0 42
Registarska oznaka PB
Web-stranica www.povazska-bystrica.sk


Koordinate: 49° 06′ 50" SGŠ, 18° 26′ 30" IGD

Povaška Bistrica nema istorijsko jezgro jer je većina starih zdanja srušena i zamenjena u periodu od 1950. do 1980. Danas za većinu Slovaka Povaška Bistrica predstavlja mesto poznato po saobraćajnim gužvama zbog položaja na važnoj trasi između Bratislave i Žiline. U poslednjoj deceniji se neuspešno pregovara o izgradnji nove deonice auto-puta D1. Optimistična predviđanja kažu da bi ona mogla biti izgrađena 2010. Današnje stanje je takvo da se auto-put prekida na oko 5 km pre grada i nastavlja 5 km posle izlaza.

S druge strane Povaška Bistrica se nalazi u izuzetnom prirodnom okruženju. Nalazi se između dva planinska venca - Stražovske Vrhi i Javorniki. Panoramom grada dominira vrh Sulovskih stena - Veliki Manin (Veľký Manín) (890 m) koji se vidi iz gotovo svih delova grada. Između Velikog Manina i Malog Manina nalazi se Maninski tesnac (Manínska tiesňava). U blizini Povaške Bistrice nalazi se i jedna od najpoznatijih slovačkih banja - Rajecke Toplice.

Istorija uredi

Prvi pisani izvoru kom se spominje grad datira iz 1316. i vezana je za ime Matuša Čaka, srednjovekovnog mađarskog veleposednika. Sledeće spominjanje je iz 13. jula 1330. Pod naletom Husita grad je spaljen 1432. Istorija mesta je usko povezana sa obližnjim zamkom Bistrica (ili Povaški) koji je izgrađen u 13. veku. Najpoznatiji vlasnici su bili vitezovi Jan i Rafael Podmanicki. Porodica Podmanicki je zavladala gradom 1458. kada je Matija Korvin poklonio zamak, mesto i 16 okolnih sela Ladislavu Podmanickom. U periodu vladavine Podmanickih koji je trajao oko 100 godina grad je zabeležio veliki uspon.

Naredni vek je bio težak i za grad i za regiju. Grad je poharan više puta od strane Mađara. Najznačajnije su pljačke Ištvana Bočkaja (1604.), Imra Tokolja (1679.) i Berečenja i Očkaja (1707.). Nakon teških vremena grad je počeo da dobija povlastice od mađarskih kraljeva i uživao je bolji status od okolnih mesta. Međutim ovakva pozicija grada je nestala ukidanjem svih povlastica 1886.

Grad je ušao u sastav Čehoslovačke 1918. godine. Fabrika municije Rot je prebačena iz Bratislave u Povašku Bistricu 1929. što je umnogome popravilo ekonomsku situaciju grada.

Nakon Drugog svetskog rata, a posebno tokom 1970ih i 1980ih, grad je doživeo veliki rast. Oko malog gradskog centra izgrađena su nova stambena naselja. Sam centar grada je u potpunosti rekonstruisan pa samim tim je danas u Povaškoj Bistrici teško pronaći istorijsku zgradu. Najveći poslodavac u gradu nakon Drugog svetskog rata je fabrika industrijskih proizvoda Povaške strojarne.

Stanovništvo uredi

Prema popisu iz 2001. u gradu je živelo 42.733 stanovnika. Od toga 97,72% su bili Slovaci a 1,01% Česi. Katolici su činili 81,10% stanovništva, ateisti 12,18% i 2,56% Luteranci.[1]

Opštine uredi

Povaška Bistrica ima devet opština. Od ukupnog broja stanovnika 75% živi u samom gradu u stambenim blokovima a oko 25% u prigradskim selima.

Opštine:

  • Centrum
  • Dedovec
  • Glini
  • Kolonija
  • Lani
  • Rozkvet
  • Stred
  • SNP
  • Zakvašov

Sela oko Povaške Bistrice su: Donji i Gornji Milohov, Jelšove, Šuvarovce.

Manje naseobine su Belaška Kopanica, Cengelov Laz, Dvorskeho Laz, Galanovce, Hodnicke, Krekačov Laz, Liškovje Laz, Matuški Laz, Ribarikov Laz, Tomankovci i Trnovje Laz.

Gradovi pobratimi uredi

Reference uredi

  1. „Municipal Statistics”. Statistical Office of the Slovak republic. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-16. Pristupljeno 15. 12. 2007. 

Spoljašnje veze uredi