Wikipedija

Postosuchus

Postosuchus ("krokodil iz Posta") bio je primitivan arhosaur koji je tijekom perioda kasnog trijasa (prije između 228 i 202 miliona godina) nastanjivao Sjevernu Ameriku. Pripadao je redu Rauisuchia, unutar kladusa Pseudosuchia (ili Crurotarsi) koji, zajedno sa linijom iz koje su kasnije nastali dinosauri, a na kraju i ptice, čini skupinu Archosauria. Naziv tog arhosaura potiče od nalazišta Post, u kojem su pronađeni mnogobrojni ostaci jedinki tog roda. U svoje vrijeme bio je jedan od dominantnih grabežljivaca tog područja - veći od tadašnjih dinosaura mesoždera (kao što je Coelophysis). Bio je lovac koji je vjerojatno lovio disinodonte i mnoge druge životinje manje od sebe.

Postosuchus
Restauracija
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Potkoljeno: Vertebrata
Razred: Reptilia
Podrazred: Diapsida
Infrarazred: Archosauromorpha
Red: †Rauisuchia
Porodica: †Rauisuchidae
Rod: †Postosuchus
Chatterjee, 1985.

Postosuchus je bio četveronožan gmaz sa širokom lubanjom i dugim repom. Taj mesožder se u napadu koristio svojim dugim, zakrivljenim pandžama.[1] Imao je dužinu od 4-5 metara,[1] a za kretanje je koristio stupaste noge (osobina koja je vrlo neobična za gmazove). Plijen je ubijao čeljustima punim velikih zuba, sličnima čeljustima krokodila. Duž leđa je imao zaštitne ploče koje su stvarale štit.

Opis uredi

Opći opis uredi

Postosuchus je bio jedan od najvećih gmazova mesoždera kasnog trijasa, dostižući dužinu od 4 metra i visinu od 2 metra.[2] Za života je vjerojatno težio između 250 i 300 kilograma.[2] Imao je masivno građenu lubanju sa zubima sličnim bodežima.[3] Vrat mu je bio izdužen, trup kratak, a rep dug.

Pozicija uredi

 
Postosuchus kirkpatricki
 
Skelet, Museum of Texas Tech University

Oba prednja uda Postosuchusa bila su malo duža od polovice dužine zadnjih udova.[4] Prisutnost kratkih udova uglavnom je karakteristična za dvonožne gmazove. Chatterjee je predložio da se Postosuchus mogao kretati dvonožno na određenu udaljenost, a da je prednje udove vjerojatno koristio samo prilikom sporog kretanja.[4] Međutim, Robert Long i Phillip A Murry su 1995. izjavili da je Postosuchus bio teško građen i četveronožan.[5] Još uvijek se diskutuje po pitanju načina hodanja kod Postosuchusa. Međutim, neki paleontolozi su predložili da je Postosuchus bio fakultativni dvonožac, što znači da je hodao i četveronožno i (povremeno) dvonožno.

Lubanja uredi

Lubanja Postosuchusa je u prednjem dijelu bila uska, a prema nazad se širila i produbljivala. Bila je duga 55 cm, a široka i duboka 21 cm.[3] Imala je mnoge otvore koji su je činili lakšom, a pružali i prostor za mišiće. Kao i kod naprednijih arhosaura, donja čeljust je također imala otvore koji su nastali spajanjem donje vilice i drugih kostiju čeljusti.[6] Postosuchus je imao vrlo dobar vid na daljinu budući da je imao velike očne šupljine u kojima su bile smještene velike i oštre oči, a zbog izduženih nosnica imao je odličan njuh. Unutar lubanje, ispod nosnica, postojala je šupljina u kojoj se vjerojatno nalazio Jacobsonov organ, organ njuha koji se ponekada naziva i "šestim čulom".[7] U čeljustima su se nalazili veliki, oštri, nazubljeni zubi, a neki su bili veći od ostalih i služili su kao kukaste sablje.[8] U Sjevernoj Karolini pronađen je potpun zub Postosuchusa dug oko 7,2 cm.[9] Kod Postosuchusa je bio prisutan heterodontizam, što znači da je svaki zub bio različite veličine i oblika. U gornjoj čeljusti nalazilo se sedamnaest zuba (u premaksilarnoj kosti četiri, a u maksilarnoj trinaest).[8] U donjoj čeljusti je imao preko trideset zuba.[8] Zubi su se zamjenjivali drugačije nego kod krokodila, budući da zamjenski zub nije tačno odgovarao šupljini prijašnjeg, već je rastao sve dok se resorpcija starog zuba ne bi završila.[10]

Postkranijalna anatomija uredi

Vrat Postosuchusa sastojao se od najmanje osam vratnih pršljenova, nakon kojeg je bilo još šesnaest leđnih, dok su četiri krsna pršljena (okoštala u jednu masu) podržavala kukove.[11] Smatra se da se rep sastojao od preko trideset pršljena koji su prema kraju postajali sve manji i manji.[11] Zdjelica sa kukastom preponskom kosti i pravim os ischii ličila je na zdjelicu karnosaura.[12] Zajedno sa ostacima skeleta, naučnici su pronašli i ostatke osteoderma, debelih koštanih ploča. One su se nalazile na njegovim leđima, vratu, a moguće i iznad ili ispod repa. Grudni koš Postosuchusa imao je strukturu tipičnu za arhosaure - sastojao se od velikih i tankih, zakrivljenih rebara.[13] Kod nekih primjeraka osim grudnog koša pronađena su i abdominalna rebra (koja nisu povezana sa kičmom).[14] Udovi su se nalazili ispod tijela i davali Postosuchusu uspravan stav.[4] Na prednjim udovima dugim kao otprilike 64% dužine zadnjih udova, Postosuchus je imao i malene ruke sa pet prstiju.[4] Samo je na prvom imao veliku kandžu, koju je koristio za napad, a prednji udovi su vjerojatno bili snažno građeni u svrhu držanja plijena.[15] Peyer et al. (2008.) tvrde da je debeli rameni pojas imao ulogu u kretanju te životinje.[15] Međutim, snažna građa ramenog pojasa ne osporava teoriju da je on mogao hodati i na dvije noge.[15] Stopala su bila mnogo veća od ruku, a peta kost donožja imala je oblik kuke.[4] Palac je bio tanji od ostalih prstiju, a oni na rubu nisu mogli dotaći tlo.[4] Kao pripadniku skupine Crurotarsi, peta i članak Postosuchusa ličili su na one kod današnjih krokodila.

Historija uredi

Isprva se smatralo da su ostaci Postosuchusa pripadali dinosauru.[16] Oni su prvi put otkriveni u okrugu Crosby (Tekaas), a 1922. ih je opisao paleontolog Ermine Cowles Case.[16][17] Fosili su se sastojali samo od izolirane moždane šupljine (UM 7473) i dijelova and fragments of pelvic bones (UM 7244). Case je tada ostatke greškom priključio rodu Coelophysis.[18] U slučaju moždane šupljine, koja je poslije priključena rodu Postosuchus, paleontolog David J. Gower je 2002. tvrdio da taj primjerak nije potpun i da bi mogao pripadati nekom ornitodiru.[19] Izmeđun 1932. i 1934. godine, Case je u Rotten Hillsu (Teksas) otkrio repne pršljene (UMMP 13670), a blizu Kalgaryja (Teksas) otkrio je potpunu zdjelicu (UCMP V72183/113314).[20] Tokom istog perioda, paleontolog Charles Lewis Camp je prikupio preko stotinu kostiju "rauisukija" iz današnjeg Nacionalnog parka Petrified Forest u Arizoni; te su kosti bile ostaci barem sedam jedinki (UCMP A296, MNA 207C).[20] Kasnije je otkriveno još primjeraka. Case je 1943. opisao jednu zdjelicu zajedno sa preponskom kosti (UM 23127) iz grupe Dockum (Teksas), koja potiče iz vremena između perioda karnija i ranog norija (kasni trijas).[21] Ti rani primjerci, pronađeni između 1932. i 1943. godine, isprva su smatrani ostacima neke nove vrste fitosaura, ali četrdeset godina kasnije priključeni su rodu Postosuchus.[22]

 
Postosuchus je u SAD-u otkriven u saveznim državama Arizona, Novi Meksiko, Sjeverna Karolina i Teksas.

Tokom jedne ekspedicije 180. godine, paleontolozi sa Texas Tech Universityja otkrili su novo geološko nalazište bogati fosilima u blizini grada Post (okrug Garza, Teksas), gdje je pronađeno dvanaest dobro očuvanih primjeraka novog rauisukida.[23] Tokom sljedećih godina u daljnjim iskopavanjima na nalazištu Post, u formaciji Cooper Canyon (grupa Dockum), pronađeno je mnogo primjeraka kasnotrijaske kopnene faune. Paleontolog Sankar Chatterjee je, među ostalim ostacima koji su pripadali toj vrsti, 1985. opisao holotipni primjerak vrste P. kirkpatricki (TTUP 9000), sastavljen od dobro očuvane lubanje i nepotpunog postkranijalnog skeleta.[22] Chatterjee je dao naziv toj vrsti prema gospodinu i gospođi Jack Kirkpatrick koji su im pomogli na terenu. Između 1988. i 1989. David S. Berman pri Carnegie Museum of Natural History otkrio je prvi artikulirani skelet vrste P. kirkpatricki (CM 73372) na nalazištu Coelophysis (Ranč duhova, Novi Meksiko).[20] Taj primjerak sastojao se od dobro očuvanog skeleta bez lubanje, a opisali su ga Long i Murry (1995.), Weinbaum (2002.) i Novak (2004).[24][25][26] Nakon nekih novijih istraživanja, paleontolozi su predložili da bi neke kosti (kao što su kosti ruke i nožnih prsstiju), a koje je 1985. opisao Chatterjee, zapravo mogle biti kombinacija ostataka koji pripadaju rodovima Chatterjeea, Lythrosuchus i Postosuchus.[27] Long i Murry su također istakli da skeleti mnogih jedinki (TTUP 9003-9011) koje je Chatterjee priključio vrsti P. kirkpatricki, pripadaju jednom drugom rodu, odnosno vrsti Chatterjeea elegans.[28] Nadalje, Nesbitt i Norell su 2006. tvrdili da je Chatterjeea noviji sinonim za rod Shuvosaurus.[29]

Peyer et al. su 2008. opisali novu vrstu roda Postosuchus, P. alisonae, koja je 1992. otkrivena na nalazištu Triangle Brick Co., u okrugu Durham (Sjeverna Karolina).[30] Odjel za geološke nauke Univerziteta Sjeverne Karoline je između 1994. i 1998. pripremio te ostatke i rekonstruisao ih.[31] Naziv vrste odnosi se na Alison L. Chambers, koja je radila na populariziranju paleontologije u Sjevernoj Karolini.[30] Skelet vrste P. alisonae sastoji se od nekoliko kostiju lubanje, sedam vratnih, jednog leđnog, te četiri repna pršljena, rebara, abdominalnih rebara, koštanih ploča, većine ramenog pojasa, većeg dijela prednjih udova, osim lijevog ručnog zgloba i šake; očuvan je i veći dio zadnjih udova (osim bedrenih kostiju) i dijelovi kukovlja.[20] Štaviše, dobro očuvani ostaci P. alisonae bacaju novo svjetlo na aspekte anatomije Postosuchusa o kojima se prije nije mnogo znalo. Konkretno govoreći, razlike kostiju ruke kod P. kirkpatricki i P. alisonae potvrđuju teoriju da je u pitanju himera (fosil koji se sastoji od ostataka sasvim različitih vrsta), a koju su predložili Long i Murry.[20][27] Holotipni primjerak P. alisonae (UNC 15575) također je neobičan po tome što ima očuvan sadržan unutrašnjih organa: probavni trakt sadržavao je kosti barem četiri druge životinje, uključujući i nepotpun skelet aetosaura, njušku, korakoidnu kost i ramenu kost traversodontidnog cinodonta Plinthogomphodona, kosti prstiju koje ne čine glavnu građu šake, a pripadale su nekom disinodontu, te moguće kost nekog temnospondila.[31] Nadalje, Postosuchus se nalazio iznad skeleta sfenosukija Dromicosuchusa, koji je na lubanji i vratu imao tragove zuba.[31] P. alisonae predstavlja najvećeg gmaza sukida pronađenog na tom nalazištu, a njemu pripada i prvi artikulirani primjerak arhosaura rauisukija sa istoka Sjeverne Amerike.[31]

Paleoekologija uredi

Postosuchus je živio u tropskom staništu.[32][33] U toj vlažnoj i toploj regiji mogle su se naći paprati, kao npr. one iz rodova Cynepteris, Phelopteris i Clathropteris, zatim golosjemenjače iz rodova Pelourdea, Araucarioxylon, Woodworthia, Otozamites i Dinophyton, te cikasi kao što je Sanmiguelia.[33][34] Biljke iz grupe Dockum nisu dovoljno istražene zato što su njihovi ostaci uništeni oksidacijom, čijoj je pojavi njihovo stanište pogodovalo.[33] Međutim, neke od njih pružaju nam informacije o klimi u grupi Dockum tokom perioda kasnog trijasa. Na primjer, otkriće velikih primjeraka roda Araucarioxylon pokazuje da je u toj regiji bilo mnogo vode.[33][35] Fauna koja se može pronaći u grupi Dockum dokaz je postojanja jezera i/ili rijeka koje su nastanjivale ribe kao što su hrskavičnjača Xenacanthus, mesoperka Chinlea, te dvodihalica Ceratodus.[36] Na obalama tih rijeka živjeli su labirintodonti (Latiscopus) i gmazovi kao što su Malerisaurus i Trilophosaurus.[36] Rubove jezera također su nastanjivali arhosauri Parasuchus, Nicrosaurus i Rutiodon.[36] Postosuchus je živio na višem tlu zajedno sa Coelophysisima i ostalim arhosaurima, kao što su Desmatosuchus i Typothorax.[37] Postosuchus je bio jedna od najvećih životinja u tom ekosistemu i lovio je biljojede poput Trilophosaurusa i Typothoraxa.[37]

U popularnoj kulturi uredi

Postosuchus je prikazan u prvoj epizodi BBC-jeve serije Walking with Dinosaurs, u kojoj su pomoću CGI animacije ponovo stvorena izumrla stvorenja iz perioda mezozoika. U toj epizodi, on se javlja kao dominantni grabežljivac iz perioda kasnog trijasa. Lovi Placeriase, velike disinodonte.

Bilješke uredi

  1. ↑ 1,0 1,1 Gaines, Richard M. (2001). Coelophysis. ABDO Publishing Company. str. 20. ISBN 1-57765-488-9. 
  2. ↑ 2,0 2,1 Chatterjee (1985), p. 432.
  3. ↑ 3,0 3,1 Chatterjee (1985), p. 401.
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Chatterjee (1985), p. 428.
  5. ↑ Long and Murry (1995), p. 139.
  6. ↑ Chatterjee (1985), p. 409.
  7. ↑ Chatterjee (1985), p. 402.
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 Chatterjee (1985), p. 412.
  9. ↑ Peyer et al. (2008), p. 368.
  10. ↑ Chatterjee (1985), p. 413.
  11. ↑ 11,0 11,1 Chatterjee (1985), p. 415.
  12. ↑ Chatterjee (1985), p. 422.
  13. ↑ Chatterjee (1985), p. 418.
  14. ↑ Peyer et al. (2008), p. 370.
  15. ↑ 15,0 15,1 15,2 Peyer et al. (2008), p. 380.
  16. ↑ 16,0 16,1 Case (1922), pp. 78–80.
  17. ↑ Case (1922), pp. 70–74.
  18. ↑ Case (1932), pp. 81–82.
  19. ↑ Gower (2002), p. 66.
  20. ↑ 20,0 20,1 20,2 20,3 20,4 Peyer et al. (2008), pp. 363–364.
  21. ↑ Case (1943), pp. 201–203.
  22. ↑ 22,0 22,1 Chatterjee (1985), p. 395. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "CTRJ-A" je zadan više puta s različitim sadržajem
  23. ↑ Chatterjee (1985), p. 396.
  24. ↑ Long and Murry (1995), pp. 120–141.
  25. ↑ Weinbaum (2002), 78 pp.
  26. ↑ Novak (2004), 78 pp.
  27. ↑ 27,0 27,1 Long and Murry (1995), pp. 148–162.
  28. ↑ Long and Murry (1995), pp. 154–162.
  29. ↑ Nesbitt and Norrell (2006), pp. 1045–1048.
  30. ↑ 30,0 30,1 Peyer et al. (2008), p. 365.
  31. ↑ 31,0 31,1 31,2 31,3 Peyer et al. (2008), p. 363.
  32. ↑ Dunay (1972), 370 pp.
  33. ↑ 33,0 33,1 33,2 33,3 Chatterjee (1985), p. 433.
  34. ↑ Ash (1976), pp. 799–804.
  35. ↑ Ash (1972), pp. 124–128.
  36. ↑ 36,0 36,1 36,2 Chatterjee (1985), p. 434.
  37. ↑ 37,0 37,1 Chatterjee (1985), p. 435.

Izvori uredi

  • Ash, Sidney R. (1972). „Upper Triassic Dockum flora of eastern New Mexico and Texas”. Guidebook: 23rd Field Conference (New Mexico Geological Society): 124–128. 
  • Ash, Sidney R. (1976). „Occurrence of the controversial plant fossil Sanmiguelia in the Upper Triassic of Texas”. Journal of Paleontology 50 (5): 799–804. 
  • Case, Ermine C. (1922). „New reptiles and Stegocephalians from the Upper Triassic of western Texas”. Carnegie Institution of Washington Publication 321: 1–84. 
  • Case, Ermine C. (1932). „On the caudal region of Coelophysis sp. and on some new or little known forms from the Upper Triassic of western Texas”. University of Michigan Museum of Paleontology Contributions 4 (3): 81–91. 
  • Case, Ermine C. (1943). „A new form of Phytosaur pelvis”. American Journal of Science 241 (3): 201–203. DOI:10.2475/ajs.241.3.201. 
  • Chatterjee, Sankar (1985). „Postosuchus, a new Thecodontian reptile from the Triassic of Texas and the origin of Tyrannosaurs”. Philosophical Transactions of the Royal Society of London. Series B, Biological Sciences 309 (1139): 395–460. DOI:10.1098/rstb.1985.0092. 
  • Dunay, Robert E. (1972). „The Palynology of the Triassic Dockum Group of Texas, and its application to Stratigraphic problems of the Dockum Group”. Ph.D. Thesis, Pennsylvania State University. 
  • Gower, David J. (2002). „Braincase evolution in Suchian Archosaurs (Reptilia: Diapsida): Evidence from the Rauisuchian Batrachotomus kupferzellensis”. Zoological Journal of the Linnean Society 136 (1): 49–76. DOI:10.1046/j.1096-3642.2002.00025.x. 
  • Long, Robert A.; Murry, Phillip. A. (1995). „Late Triassic (Carnian and Norian) tetrapods from the southwestern United States”. New Mexico Museum of Natural History and Science, Bulletin 4: 1–254. 
  • Nesbitt, Sterling J.; Norrell, Mark A. (2006). „Extreme convergence in the body plans of an early Suchian (Archosauria) and Ornithomimid Dinosaurs (Theropoda)”. Proceedings of the Royal Society B 273 (1590): 1045–1048. DOI:10.1098/rspb.2005.3426. PMC 1560254. PMID 16600879. 
  • Novak, Stephanie E. (2004). „A new specimen of Postosuchus from the Late Triassic Coelophysis Quarry, siltstone member, Chinle Formation, Ghost Ranch, New Mexico”. M.S. thesis, University of North Carolina at Chapel Hill, Chapel Hill, North Carolina. 
  • Peyer, Karin; Carter, Joseph G.; Sues, Hans-Dieter; Novak, Stephanie E.; Olsen, Paul E. (2008). „A new Suchian Archosaur from the Upper Triassic of North Carolina”. Journal of Vertebrate Paleontology 28 (2): 363–381. DOI:10.1671/0272-4634(2008)28[363:ANSAFT]2.0.CO;2. 
  • Weinbaum, Jonathan C. (2002). „Osteology and relationships of Postosuchus kirkpatricki (Archosauria: Crurotarsi)”. M.S. thesis, Texas Tech University, Lubbock, Texas. 

Vanjske poveznice uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Postosuchus&oldid=41418381