Postkolonijalni feminizam
| Feminizam |
|
Koncepti Historija Pravo glasa Valovi feminizma Pod-tipovi Amazonski Prema državi ili regiji Popis |
Postkolonijalni feminizam je oblik feminističke filozofije i toperije koji kritizira zapande oblike feminizma, prije svega radikalni feminizam i liberalni feminizam, odnosno njihovo nastojanje da se žensko iskustvo učini univrzalnim. Postkolonijalne feministice tvrde da su kulture suočene s posljedicama kolonijalizma bitno drukčije od zapadnih. To se prije svega odnosi na kolonijalno izrabljivanje koje je nakon dekolonizacije dovelo do nekritičke glorifikacije pred-kolonijalne kulture, uključujući i oštru stratifikaciju društva po spolu, te samim time da društva odbijaju svaku pomisao da se suoče sa spolnom nejednakošću.[1]
Postkolonijalne feministice, koje se vrlo često povezuju s postkolonijalističkim teorijama se također sukobljavaju sa zapadnim feministočkim stavovima prema kojima je spolna nejednakost glavni izvor patrijaharlnosti, ne uzimajući u obzir rasno, vjersko i etničko tlačenje koje s njima ide ruku pod ruku. Također se napadaju zapadni feminisstički stereotipovi prema kojima su žene u ne-zapadnim društvima "pasivne i tihe žrtve", dok su zapadne žene moderne, obrazovane i odgovorne za svoju sudbinu.[2]
Postkolonijalne feministkinje se također protive tezi da se položaj žena u Trećem svijetu može gledati jedino kroz zapadne standarde. Kao primjer se navodi "društveni progres" kao kriterij kojim su se 1940-ih i 1950-ih tadašnje kolonije, a buduće nezavisne države promatrale u službenim izvještajima UN. On se, između ostalog, gledao kroz napuštanje tradicionalnih uloga žena u tim društvima, što postkolonijalne feministkinje smatraju nametanjim stranih kulturnih modela. Postkolonijalne feministkinje tvrde da su koncepti slobode, jednakosti i prava temeljenih na prosvjetiteljstvu primjenjivi jedino na Zapad i Evropu, te ne predstavljaju univerzalni sistem vrijednosti.
Srodni pokreti uredi
Pokreti srodni postkolonijalnom feminizmu su transnacionalni feminizam i feminizam Trećeg svijeta, odnosno crni feminizam u SAD.[3]
Postkolonijalni feministički autori i autorice uredi
Postcolonijalni feministički autori su:
- Gayatri Spivak: "Can the Subaltern Speak?" (1988)
- Trinh T. Minh-ha, esej "Infinite Layers/Third World?" (1989), i knjiga "Woman, Native, Other: Writing Postcoloniality and Feminism" (1989)
- Chandra Talpade Mohanty, esej "Under Western Eyes" (1991)
- Uma Narayan, knjiga Dislocating Cultures (1997) i esej "Contesting Cultures" (1997)
- Kwok Pui-lan, with her book Postcolonial Imagination and Feminist Theology (2005)
- Sara Suleri, Boys Will Be Boys: A Daughter's Elegy (2003)
- Lata Mani
- Kumkum Sangari
- Anne McClintock
V. također uredi
References uredi
- ↑ Greenwald, A: "Postcolonial Feminism in Anthills of the Savannah Arhivirano 2008-05-17 na Wayback Machine-u", 2002
- ↑ Mills, S (1998): "Postcolonial Feminist Theory" page 106 in S. Jackson and J. Jones eds., Contemporary Feminist Theories (Edinburgh: Edinburgh University Press) pp.98-112
- ↑ Weedon, C: "Key Issues in Postcolonial Feminism: A Western Perspective Arhivirano 2007-12-06 na Wayback Machine-u", 2002