Postajem nečujna tišina

Postajem nečujna tišina, neklasična zbirka pjesama Vedrana Strmečkog (UDK: 821.163.42-1), koju je izdao Hrvatsko-mađarski kulturni centar Općine Bilje. Urednik knjige je Zdravko Odorčić.

Postajem nečujna tišina
Strmecki-Postajem-necujna tisina.jpg
Autor(i)Vedran Strmečki
Dizajn koricaVedran Strmečki (fotografija)
DržavaHrvatska
Jezikhrvatski
Žanr(ovi)poezija
IzdavačHrvatsko-mađarski kulturni centar Općine Bilje
Datum izdanja2008.
Stranica40
ISBN978-953-99921-4-7 (NSK)

Knjiga ima 40 stranica formata A5, štampana je u biljskom "Spektru", grafički ju je pripremio Krešimir Velki, a na naslovnici je fotografija koju je snimio sam autor stihova. Na unutrašnjoj stranici zadnjih korica nalazi se tekst o autor i autorov portret.

PjesmeUredi

U zbirci su objavljene sljedeće pjesme: "Sjena svojih uspomena", "Izgubljen u prostoru", "Ivana", "Krvavi ples", "Samo prodajem vrijeme", "Zaplivat ću ludilu", "Ne mogu pronaći istinu", "Pjesma tame", "Grad spokojnih duša", "Više ne postojimo", "Pobjeda ludosti", "Ostavite otvoren...", "San", "Zarobljena duša", "Zaboravljeni", "Kiša", "Laku noć", "Uzmi me, Bože", "Tražeći put čistini", "Odlazim i to je dovoljno", "Skriven iza zida", "Za jedan dan života", "Poljupca žar", "Ulice Osijeka", "Staze zablude", "Smrt je moja gospođa", "Sam u tami", "Romana", "Iščekivanje", "U glavi rascijepanoj", "Činjenica", "Rođen pogrešnom pjesmom", "Pokrivena željama", "Put", "Crveni dan", "Prokleta noć", "Kraj je".

Riječ kritičaraUredi

Vedran Strmečki je svojim baranjskim srcem i unutrašnjim nemirom buntovnika na svoj osebujan način dao pjesmama novu umjetničku dimenziju.

Kritičar je samoga sebe do granica 'mračnih stihova', ali svojom dušom oplemenjenom baranjskom ravnicom zorno prikazuje stanje svog unutarnjeg duha.

Pisanje poezije i skladanje pjesama čine u njemu ravnotežu duha.[1]

Izvori i povezniceUredi

NapomeneUredi

  1. Tekst o autoru na zadnjim koricama.