Otvori glavni meni

Poslanica Vijenske i Lionske Crkve

Pismo Vienske i Lionske Crkve Crkvama Azije i Frigije je ranohrišćanski spisi koji opisuje stradanja hrišćanskih mučenika.

Spis je u cijelosti sačuvan kod Euzebija Cezarejskog.[1] Napisan na grčkom jeziku u Galiji, kao poslanica Crkava Viena i Liona, o žrtvama progona 177. godine u njihovoj zajednici. Izvještaj o Lionskim mučenicima je vjerojatno napisao sam biskup Irenej.[2]

Sadržaj/Садржај

SadržajUredi

Neki uhvaćeni robovi kršćanskih gospodara, pagani, u strahu od nitria, optužili su kršćane za »tijestovske večere« i »edipovske inceste«. Oko desetak kršćana, računajući da će se tako spasiti, priznalo je na prvim mukama te lažne optužbe i odricalo se Krista, ali su ih nakon toga držali i dalje u zatvoru kao sukrivce. Kad je od cara došla uputa da se one koji se odreknu kršćanskog imena odmah pusti, a ostale osudi na smrt, dogodilo se, da su mnogi od otpadnika na novom ispitivanju odjednom počeli ispovijedati svoje kršćanstvo, i tako se natrag svrstali među mučenike.[2]

Liječnik Aleksandar, koji je iz publike hrabrio ispovjedaoce da ustraju, uhvaćen je na licu mjesta, pošto je pred svima, na upit suca, odgovorio, da je i on kršćanin. Već u prvom mučenju javio se iz publike Vettius Epagatus, i zatražio da mu bude dozvoljeno da »izreče obranu za braću i da javno dokaže da se kod nas ne nalazi ništa »impium aut irreligiosum« (nelojalno i bezbožno). Njega je sudac nazvao »advocatus christianorum« (odvjetnik hrišćana), i uključio ga u broj drugih osuđenika.[2]

Posebnu pažnju posvećuje izvještaj Blandini, koja je bila ropkinja, i za koju su se svi bojali — pa i njezina gospodarica, i sama među mučenicima — jer je bila veoma krhka tijela, ali koja je na svim mukama hrabro ustrajala ponavljajući samo jednu rečenicu: »Kršćanka sam, i ništa se zla kod nas ne radi«. Robinja Biblijada, koja je najprije zanijekala Krista, odjednom je na mukama, »kao da se probudila iz dubokog sna«, počela ispovijedati Krista, govoreći: »Kako bi moglo biti da jedu djecu oni kojima nije dozvoljeno ni kušati krv životinja!«[2]

IzvoriUredi

Vidi jošUredi

Vanjske vezeUredi