Zločin i kazna
Za ostala značenja, vidi Zločin i kazna (razvrstavanje).
Zločin i kazna (ruski: Преступление и наказание) je roman ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog izdan 1866. godine u časopisu Ruski vjesnik. Smatra se jednim od najvećih djela ruske književnosti.
| Zločin i kazna | |
|---|---|
 Nalovnica izdanja iz 1867. | |
| Autor(i) | Fjodor M. Dostojevski |
| Država |  Rusija |
| Jezik | ruski jezik |
| Izdavač | Ruski vijesnik |
| Datum izdanja | 1866. |
Radnja je smještena u Sankt Peterburg sredinom šezdesetih godina 19. stoljeća. Glavni lik, Rodion Romanovič Raskoljnikov, propali student prava, potaknut krajnjom bijedom i turobnom budućnošću odlučuje ubiti i opljačkati Aljonu Ivanovnu, omraženu staricu koja lihvarenjem izrabljuje ljude. Osim što ubojstvom planira riješiti vlastite financijske i obiteljske probleme, smatra ga i etički opravdanim jer, po njegovom mišljenju, životi običnih ljudi koji mu se nalaze na putu ne vrijede ništa spram plemenitih ideala kojima teži; smatra da se on, kao izniman pojedinac (sličan Napoleonu), nalazi iznad moralnih pravila koja obvezuju ostale ljude. Pomno razrađuje plan, ali ipak mu se potkradu pogreške i privlači sumnju policije; i sam postaje nesiguran glede vlastitih razmišljanja o zločinu te očajava i čezne za iskupljenjem. U psihičkoj krizi kroz koju prolazi pomaže mu prostitutka Sonja Marmeladova, napaćena djevojka koja se ponizno i pasivno drži prema zlu i životnim nedaćama, a utjehu nalazi u kršćanstvu.
Fabula uredi
Prvi dio uredi
Na početku srpnja, mladić je izašao iz sobice u kojoj je bio podstanar. Sobica se nalazila pod samim krovom četverokatnice, te je više sličila na ormar nego na stan. Njegova gazdarica živjela je kat ispod njega. On je je bio dužan za stanarinu za par mjeseci, te se bojao proći pokraj nje. Pritisnulo ga je siromaštvo, povukao se u sebe, bio je bijedno obućen. Mladić je već 1 mj. imao na umu zločin, te je krenuo napraviti generalnu probu. Dok je šetao, jedan pijanac mu je viknuo da je švapsi klobučar (mladić je svatio da je zbog šešira primjetljiv i da mu to može pokvariti naum). Kad je došao do te kuće, vidio je nosače kako iseljavaju jednoj Nijemca s obitelji- Nijemac je živio na istom katu kao i lihvarica, što znači da će samo njen stan biti nastanjen na tom katu. Pozvonio je lihvarici, ona ga je nepovjerljivo gledala. Rekao joj je da je bio kod nje prije 1 mj. i da je došao istim poslom. Donio joj je sat da ga založi (srebrn, star). Lihvarica se zove ALJONA IVANOVNA. Prije 1 mj. on je kod nje založio zlatni prsten. Kad je izašao iz njenog stana, bio je zbunjen. Iako nikad nije zalazio u krčme, sada je ušao i naručio pivo. U zadnje vrijeme Raskoljnikov nije bio druželjubiv, ali sada ga je u krčmi privukao jedan čovjek koji je sličio na umirovljena činovnika. Taj čovjek se prvi obratio Raskoljnikovu, te mu je rekao jda je on titularni savjetnik, te da se zove MARMELADOV. Pričao mu je da je siromaštvo istina, a ne porok, ali da je ubojstvo porok. Činovnik je bio pripit, ali je govorio tečno. Marmeladov govori Raskoljnikovu da je gospodin LEBEZJATNIKOV prije 1 mj. istukao njegovu suprugu, a on je ležao pijan. Marmeladova žena zove se KATERINA IVANOVNA, te je ona obrazovana osoba. Marmeladov je popio sav njihov novac, te onu sada stanuju u hladnom stanu i zbog toga se Katerina Ivanovna razbolila (ima tuberkulozu). Katerina Ivanovna je bila udovica prije nego što su se oni vjenčači, te ima troje djece iz prvog braka, a Marmeladov je također bio udovac s 14ogodišnjom kćerkom, te je zaprosio Katerinu Ivanovnu jer nije mogao gledati kako pati. On je dobio otkaz na poslu zbog kadrovskih promjena, te se odao piću. Zatim su se preselili, našao je novi posao, ali ga je izgubio zbog opijanja. Oni su sada podstanari kod AMALIJE FJODOROVNE. Katerina Ivanovna je zamjerala Sonji(njegovoj kćeri) što živi kod njih, a ništa ne pridonosi, pa je Sonja jednog jutra otišla od kuće, i kada se vratila donila je Katerini Ivanovnoj 30 rubalja, te je legla i tijelo joj je počelo drhtati. Katerina Ivanovna joj je počela ljubiti noge. Zbog tog posla Sonja(SOFJA SEMJENOVNA) više nije mogla ostati kod njih. Lebezjatnikov, koji živi u istoj kući gjde i oni, prije je oblijetao Sonju, a sada je rekao da neće živjeti s jednom takvom – zbog toga sukob Lebezjatnikova i Katerine Ivanovne. Sonja sada živi kod krojača Kapernaumova. Marmeladov (SEMJON ZAHARIČ) kaže RASKOLJNIKOVU da ga otprati do kuće. Kada je Katerina Ivanovna vidjela Marmeladova i kada joj je on rekao da nema novaca, počela ga je vuči za kosu. Raskoljnikov se vratio kući i NASTASJA (sluškinja od njegove gazdarice) mu je rekla da ga gazdarica želi tužiti jer joj je plaća i još mu je dala pismo koje mu je poslala majka.Majka mu piše da ona i njegova sestra DUNJA imaju samo njega, piše mu da je Dunja morala svašta trpjeti dok je radila kod SVIDRIGAJLOVA. Svidrigajlov je htio biti s Dunjom , ali je to krio prezirom. Na kraju je iznio Dunji svoju ponudu obećavajući joj nagrade, te joj je rekao da će sve ostaviti i pobjeći s njom. Ona tu ponudu nije prihvatila, ali nije mogla napustiti službu zbog njegove žene MARFE PETROVNE, koja bi mogla posumnjati u nju. Jednom je Marfa Petrovna slučajno čula kako njezin muž u vrtu nagovara Dunju, no sve je pogrešno shvatila i okrivila Dunju za sve. Marfa Petrovna je čak udarila Dunju, i zapovjedila je da Dunju odvezu k majci. U gradu se 1 mj. pričalo o tome, te one nisu mogle ni u crkvu ići zbog prezirnih pogleda. Uskoro se Svidrigajlov pokajao i rekao je Marfi Petrovnoj da je Dunja nevina. Dunja je još prije Svidrigajlovu napisala pismo u kojem govori sve lijepo o Marfi Petrovnoj. Marfa Petrovna se ispričala Dunji i išla je po svim kućama te svima govorila sve najlijepše o Dunji, te je svima dala da čitaju Dunjino pismo. Dunja je zbog ovog događaja postala poštovana, te je zaprošena. PETAR PETROVIČ LUŽIN je imućan dvorski savjetnik i on je zaprosio Dunju. Lužin se sprema na put i St. Peterburg jer tamo želi otvoriti odvjetničku pisarnicu. Dunja razmišlja samo o tome da Raskoljnikov postane njegov pomoćnik. Raskoljnikova majka se zove PULJHERIJA RASKOLJNIKOV. Nakon što je pročitao pismo, Raskoljnikov je izašao vani i u sebi je govorio da ne želi da se Dunja uda jer ne želi da pati samo zbog njega (ona mu želi osigurati novac i posao). Raskoljnikov shvaća da s eona želi prodati samo da pomogne njemu i majci. Raskoljnikovo pravo ime je RODION ROMANOVIČ RASKOLJNIKOV, te on shvaća da njegova majka Puljherija zbog njega žrtvuje Dunju. Pita se što bi bilo da se Dunja pokaje nakon što se uda, te ne želi njezine žrtve. Opet mu je pao na pamet zločin, i počeo je tražiti klupu da sjedne. Primjetio je jednu mladu ženu, nosila je poderanu haljinu. Ona je došla do klupe, te je pala od umora (bila je pijana). Jedan gospodin je htio pristupiti djevojci u nekoj određenoj namjeri, ali je Raskoljnikov došao do njega i rekao mu da ode. Krenuli su se tući, no do njih je došao policajac. Rakoljnikov je sve ispričao policajcu i dao je policajcu novac da djevojku odvede kući. Raskoljikov je htio otići na Vasiljevski otok do prijatelja RAZUMIHINA ( kolega s faksa, on je mogao pričati samo s njim, siromašan ali zarađuje za život poštenim radom), te ga je htio pitati da mu sredi posao – da drži instrukcije. Odlučio je da će otići kod njega kada „obavi posao“. Zaspao je na travi i sanjao je da je još dječak i da šeta s ocem pokraj jedne krčme. Mikolka je svima rekao da sjednu na njegova kola i da će ih on sve povesti. Njegovo kljuse je bilo slabo i mršavo. ON ga je počeo tući, ali kljuse nikako da krene. Mikolka je želio ubiti kljuse jer ne može vući teret,te su mu i drugi pomagali. Nisu ga uspjeli ubiti s bičem , pa je Mikolka uzeo željeznu polugu i ubio ga. Dječak je počeo grliti kljuse. Tada se Raskoljnikov probudi – pita se hoće li on moći uzeti sjekiru i ubiti lihvaricu.
Kad se vraćao kući, prošao je Sijenskim trgom. Vidio je kako neki trgovac i njegova žena pričaju s LIZAVETOM IVANOVNOM – mlađom polusestrom od lihvarice. Lizaveta je Aljonin rob. Trgovci su joj rekli da dođe sutra u 7 jer je neka siromašna obitelj prodavala stvari za žene, te im je trebala prerodavačica, a Lizaveta se bavi s tim. Raskoljikov je tada odlučio ubiti Aljonu Ivanovnu jer će biti sama. Raskoljnikovu je za Aljonu Ivanovnu rekao studen POKOREV – Raskoljnikov je prvo založio zlatni prsten koju mu je za uspomenu dala sestra, pa srebrni sat (jedina uspomena na oca). Kada je založio prsten, sjeo je u krčmu, a do njega su sjedili neki student i oficir. Student je pričao o Aljoni Ivanovnoj. Pričao je da je ona sastavila oporuku i da Lizaveti neće ostaviti ni novčića, već samo namještaj, a novac je namjenjen nekom manastiru. Student je oficiru rekao da tu babu treba ubiti i opljačkati jer bi to bilo pravedno, ali da on to ne bi mogao. Sutradan je Raskoljnikov napravio petlju od stare košulje – nije mogao držati sjekiru u ruci, te je petlju stavio ispod kaputa. Kao zalog zamotao je drvenu daščicu kojoj je dodao željeznu pločicu i zavezao ih je koncem, te ih zamotao u bijeli papir. To je napravio da lihvarici odvrati pozornost i da mu bude lakše počiniti zločin. Išao je ukrasti sjekiru iz kuhinje, ali Nastasja ga je gledala cijelo vrijeme. Vrata pazikućine sobe su bila otvorena, i on je tamo vidio sjekiru, te ju je uzeo. On je shvatio da se zločinci brzo otkrivaju jer im u trenutku zločina klonu volja i zdrava pamet, te je rekao da se njemu to neće dogoditi. Došao je do starice i rekao joj je da je donio srebrnu kutijicu za cigarete. Ona se okrenila leđima i počela je otvarati zalog, a on ju je 3 puta udario sjekirom po glavi. Iz džepa joj je uzeo ključeve, a s vrata je uzeo novčarku. Ušao je u njezinu sobu – ispod postelje je bila škrinjica koju je otključao i tamo su bili svi zalozi. Počeo je kupiti zlatne predmete, te je čuo korake u sobi gdje je bilo staričino truplo. On je i nju ubio sjekirom, a ona se nije ni pokušala obraniti. Raskoljnikova je obuzeo strah zbog neočekivanog ubojstva. U kuhinji je vidio kantu s vodom, te je oprao ruke i sjekiru. Vidio je da su vrata bila odškrinuta cijelo vrijeme, te je čuo korake i shvatio je da netko ide kod lihvarice. Došljak je počeo lupati na vrata, te je uskoro došao još jedan. Mladić koji je došao drugi otišao je po pazikuću jer nitko nije otvarao, a shvatio je da vrata nisu zaključana već zakvaćena. I drugi došljak je otišao prema pazikući, te je Rakoljnikov izašao iz kuće. Raskoljikov je došao u svoju sobu, te nije bio pri sebi. Odmah je vratio sjekiru u pazikućinu sobu. Ljudi koju su došli ispred vrata dok je Raskoljikov bio u lihvaričinom stanu su KOH I PETRJAKOV.
TREĆI I ČETVRTI
Raskoljnikov je rekao majci i sestri da odu i da će se sutra viditi. Bio je osoran prema njima, nije im se obradovao. Rekao je Dunji da ne želi da se uda za Lužina, i da treba izabrati jednog od njih. Razumihinu se odmah svidi Dunja. Sutradan se sredio više nego inače, te je otišao kod dama. Pravo ime Razumihina je DMITRIJ PROKOFJIČ. Pričao im je o Raskoljnikovu i njegovom životu (poznaje ga 1 i po god.,nepovjerljiv je, ali dobar i velikodušan, nerado iskazuje osjećaje, kao da ima 2 karaktera, nikad nema vremena, a ništa ne radi, nikad se ne zanima ono što u nekom trenutku zanima sve druge). Raskoljnikova majka kaže Razumihinu da su one jutros dobile pismo od Lužina ( on ih je jučer trebao sačekati na kolodvoru, ali je poslao nekog čovjeka koji im je dao adresu prenočišta i pokazao im put, Lužin im je rekao da će sutradan rano doći kod njih, no umjesto toga su dobile pismo – u pismu stoji da nije mogao doći po njih, a ujutro nije mogao doći jer je imao posla na Vrhovnom sudu, te je napisao da će doći sutra u 8 navečer. U pismu moli da ne bude prisutan Raskoljnikov jer ga je uvrijedio kada ga je posjetio; kaže da će odmah otići ako njega vidi; napisao im je da ga je vidio u nekom stanu od pijanca kojeg su pregazili konji, i da je njegovoj kćeri dao novca, a nemaju ga ni oni). Dunja želi da dođu oboje. Raskoljnikova majka kaže da je sanjala pokojnu Marfu Petrovnu - bila je u bjelini i uhvatila ju je za ruku. Ona je u stvarnosti iznenada umrla. Razumihin, Dunja i Puljherija upute se kod Raskoljnikova. Zosimov je rekao da mu je Raskoljnikov prvi pacijent i da on misli da mu je loše od kada je prestao studirati. Majka je sretna jer je Raskoljnikov Dunji pružio ruku – pomirba. Majka priča Raskoljnikovu da je Marfa Petrovna umrla onog dana kada mu je ona napisala pismo. Kaže mu da ju je Svidrigajlov istukao, i da je ona nakon toga htjela otići u grad jer u takvim situacija uvijek tamo ode. Poslije ručka (prije odlaska u grad) krenula se okupati i udarila ju je kap čim je ušla u vodu. Raskoljnikov shvati u sebi da neće više moći normalno razgovarati s majkom i sestrom. Raskoljnikov tada iznenada živne, kaže svima da trebaju nešto pričati, Dunji kaže da ima lijep sat (zlatni, stoji oko vrata na privjesku) – poklonila joj ga je Marfa Petrovna, a Razumihin je prije mislio da joj ga je dao Lužin. Zaručnik joj još nije ništa poklonio. Dunja i Raskoljnikov se svađaju zbog Lužina ( ona mu govori da se udaje jer je Lužin poštuje, da se ne prodaje, da još nikog nije zaklala – Raskoljnikov padne u nesvijest). Raskoljnikov majci kaže da udovici nije dao novac za navodni ukop kao što je to rekao Lužin, već stvarno za pokop. U Raskoljnikovu sobu uđe SONJA SEMJOVOVNA MARMELADOVA. Kaže Raskoljnikovu da ju je poslala Katerina Ivanovna da mu kaže da sutra dođe poslije liturgije s k njima na ručak. Raskoljnikov kaže Razumihinu da je Porfirij Petrovič ispitivao zalagače zbog onog slučaja i da on ima neke zaloge, te ne bi hito da mu propadnu (sat i prsten). Razumihin mu kaže da treba ići kod Petroviča da to riješi. Kada je Sonja izašla od Raskoljnikova, pratio ju je neki čovjek koji je ušao u stan pokraj njenog (Svidrigajlov). Raskoljnikov i Razumihin su išli kod Petroviča. Putem je Raskoljnikov zadirkivao Razumihina zbog Dunje, te su oni tako veseli ušli kod Petroviča. Petrovič Raskoljnikovu kaže da zbog tih zaloga mora ići na policiju ili sve napisati na papir, te mu kaže da mu stvari nisu mogle propasti jer ga on već neko vrijeme čeka. Te njegove stvari su bile kod lihvarice zamotane u papir, te je pisalo njegovo ime i datum kada ih je primila. Raskoljnikov kaže da je jučer išao iznajmiti stan i da je ponio mnogo novca, i Zamjatov ga je vidio. Razumihin kaže Raskoljnikovu da su oni jučer kod njega pričali o zločinu – Petrovič i neka grupa smatrali su da je zločin protest protiv abnormalnog društvenog poretka, svemu je kriv utjecaj sredine, a isključuju ljudsku narav. Petrovič Raskoljnikovu kaže da mu se svidio njegov članak koji je prije 2 mj. izašao u PERIODIČNOJ RIJEČI. On je taj članak napisao prije 6 mj. i dao ga je u uredništvo Tjedne riječi, ali je taj časopis prestao izlaziti i udružio se s Periodičnom. Petrovič je od urednika tražio ime autora tog članka jer se Raskoljnikov potpisao samo s jednim slovom. Raskoljnikov je u članku pratio psihološko stanje zločinca tijekom zločina, misli da je zločin popraćen bolešću,a na kraju je napisao da ima ljudi kojima je dopušteno počiniti zločine i zakon se na njih ne odnosi; u članku dijeli ljude na OBIČNE ( NIŽE) – oni su materijal za produživanje vrste, trebaju biti poslušni, oni su ljudi današnjice, nemaju pravo kršiti zakon, te na NEOBIČNE( VIŠE) – njima je dopušteno počiniti zločin zbog neke ideje koja može biti spasonosna za cijelo čovječanstvo, oni su ljudi sutrašnjice i imaju pravo srušiti današnje za bolje sutrašnje. Raskoljnikov kaže Petroviču da obični mogu sebi dati status neobičnih i počiniti zločin, ali da oni nikad ne doguraju daleko. On smatra su su neobično posebni jer oni mogu prepoznati nepravednost u društvu ili drugdje. Raskoljnikov kaže Petroviču da sebe smatra neobičnim. Raskoljnikov i Razumihin odu na večeru kod Dunje i majke. Kad su došli do njihovog stana, Raskoljnikov se uznemiri i kaže Razumihinu da on ode kod njih, a da će on doći poslije. Raskoljnikov se uznemirio, počeo je pregledavati svoju sobu. Kada je izašao, na ulazu je stajao neki čovjek koji je baš prije pitao pazikuću za njega. Raskoljnikov je počeo trčati za njim, a čovjek mu je dobacio da je ubojica. Raskoljikovu su se odsjekle noge. Kasnije se pitao zašto više ne voli majku i sestru, a prije ih je obožavao. Raskoljikov je zaspao i sanjao je da je na ulici i da mu neko maše. to je bio onaj čovjek koji mu je rekao da je ubojica. Raskoljnikov ga krene pratiti, i dođe do lihvaričinog stana. vidio je lihvaricu na stolicu, te ju je počeo udarati sjekirom. ona se samo smijala, i što ju je više udarao, smijeh iz predsoblja je bio veći. Tda se probudio, a na vratima je stajao SVIDRIGAJLOV. Kaže mu da je njegovoj ženi Marfi Petrovnoj ustanovljena apopleksjia zbog kupanja nakon obilatog ručka i cijele boce vina. On ju je udario samo 2 puta, a nju je udarila kap kada se išla okupati. Priča mu da je on prije 8 g. završio u zatvoru zbog dugova ( laže da je zbog dugova, navodno je silovao neku djevojčicu), te se tu našla Marfa Petrovna i platila mu otkupninu, te su se vjenčali. Svidrigajlov kaže Raskoljnikovu da mu pomogne da popriča s Dunjom. ( želi joj reći da će joj brak s Lužinom donijeti samo štetu, želi joj ponuditi 10 tisuća rubalja da se ne uda za njega i želi je zamoliti za oprost.). Svidrigajlov će se uskoro vjenčati za jednu djevojku. Marfa Petrovna je Dunji oporučno ostavila 3 tisuće rubalja. Na večeru kod Dunje i majke došli su Raskoljnikov, Razumihin i Lužin (htio je otići kad je vidio Raskoljnikova). Raskoljnikov kaže Dunji da je Svidrigajlov bio kod njega i da želi pričati s njom. Raskoljnikov nije htio reći ispred Lužina što mu je rekao Svidrigajlov. Lužin kaže Dunji da ga ona ne cijeli dovoljno, a ona njemu kaže da ga izjednačava s bratom koji joj je najvažniji u životu. Lužin joj kaže da ljubav prema mužu treba biti veća od ljubavi prema bratu. Napadne njihovu majku zbog onog što je napisala u pismu – da je on rekao da je boje vjenčati sirotinju, nego bogatašicu. Lužin krene izlaziti i kaže im da ih ostavlja da im Raskoljnikov kaže Svidrigajlove tajne prijedloge koji će imati za njih ugodno značenje. Dunja se naljutila i potjerala ga, i to je bio njihov kraj. Lužin nije očekivao ovakav kraj, on se htio preseliti s Dunjom u Sankt Peterburg i uzdići se u više društvo uz pomoć žene. Raskoljnikov isto ode, i kaže im ga želi neko vrijeme biti sam, i Razumihinu povjeri majku i sestru. Raskoljnikov ode kod Sonje. Sonja mu kaže da je Katerina Ivanovna bila velikodušna i dobra, ali da je poludjela od jada. Katerina je sanjala da će otvoriti internat za plemićke kćeri. Raskoljnikov u Sonjinoj sobi vidi NOVI ZAVJET ( Sonji ga je donjela Lizaveta). Raskoljnikov kaže Sonji da mu čita o Uskrsnuću Lazarevu. Sonji je glas drhtao dok je čitala. Raskoljnikov kaže Sonji da je raskinio sa majkom i sestrom i da ima samo nju jer su oboje prokleti. Kže joj da se treba promijeniti i prestati raditi to što radi. Kže joj da će sve čuti sama ako ne dođe sutra, a ako dođe, reći će joj tko je ubio Lizavetu. Sonja nije slutila istinu. Njihov razgovor prisluškivao je Svidrigajlov. Sutradan Raskoljnikov ode kod Petroviča da vidi zna li on istinu. Raskoljnikov mu kaže da je donio izjavu o satu i da je čuo da ga želi saslušati u vezi s ubojstvom lihvarice. Petrovič mu govori da će ubojica lihvarice kružiti oko njega, slobodu će zamrziti, živ će se pojesti,sam će nabaviti materijalni dokaz. Petrocič kaže da priroda pomaže istražiteljima da otkriju ubojicu – oni to ne slute i padnu u nesvijest pri laži. Raskoljnikov kaže Petroviču da mu je jasno da sumnja da je on ubojica. Kaže mu da ga uhiti ako hoće, ali da mu se ne smije u lice. Petrovič mu kaže da zna da je išao unajmiti stan, i da misli da je to sve zbog bolesti – laže mu. Petrovič pita Raskoljnikova želi li još jedno iznenađenje, i dade mu ključ od državnog stana. Iza vrata čuo se glasan šum, te su se vrata odškrinula. Tu je bio zatvorenik NIKOLAJ, koji je trebao doći tek kasnije, ali je sada ušao kod njih i rekao da je on ubojica. Petrovič je bio ljut, i rekao je Raskoljnikovu da ode. Nikolaj je spadao u skupinu koji su na sebe prebacivali krivnju za tuđe zločine i patnju jer su mislili da će im biti oprošteni grijesi. Raskoljnikov je otišao i pitao se koje bi to bilo iznanađenje da Nikolaj nije došao i priznao krivnju. Kad je krenuo kod Katerine Ivanovne, na vratima je stajao čovjek koji mu je rekao da je ubojica. Čovjek je ušao, poklonio mu se i rekao mu da je kriv zbog ružnih misli, mislio je da je on ubojica jer je onu noć zvonio na lihvaričina vrata, a on je bio pokraj pazikuće. On je krznar koji tamo ima obrt, te je on rekao sve Petroviču i on je bio to „iznenađenje“.
PETI I ŠESTI DIO
Katerina Ivanovna je pozvala sve stanare na zakusku ( I Lužina jer on sada dijeli stan san Lebezjatnikovom). Lužin je zamolio Lebezjatnikova da mu sredi razgovor sa Sonjom. Lebezjatnikov mu je dovede, Lužin joj kaže da se ispriča u njegovo ime Katerini jer ne može doći kod njih, kaže joj da im želi pomoći, ali da novac se smije davati Katerini u ruke jer je ona rastrošna. Zatim Sonji dade nešto dovca i kaže joj da ne bi da se sazna da joj je on to dao – smišnja neki plan. Katerinu Ivanovnu je povrijedilo što su na zakusku došli samo najsiromašniji, a ona je pozvala sve stanare, te tome krivi gazdaricu Amaliju. Ni Sonja ni Katerini nisu nosile crne haljine jer ih nemaju. Katerina je Raskoljnikovu rekla da će joj Lužin osigurati penziju od muža, te da će ona u rodnom gradu otvoriti internat za plemićke kćeri. Katerina Ivanovna i Amalija se posvađaju – Katerini je smetalo što se Amalija previše pravi i želi biti u središtu, te se posvađaju zbog položaja njihovih očeva. Amalija kaže Katerini da se mora iseliti, i baš kad su se krenile tuči došao je Lužin. Lužin je ispred svih Sonji rekao da je s njegovog stola nestalo 100 rubalja i da kaže ako ih je uzela, te kaže da mu je svjedok Lebezjatnikov. Sonja kaže da nije ništa uzela, on joj kaže da će zvati policiju. Katerina poludi i kaže mu da je pretraži jer ne nevina. Sonji tada iz džepa ispadne novčanica. Tada dođe Lebezjatnikov i kaže da je Lužin odvratan, te da ne shvaća zašto je to lagao. Kaže da je on vidio da joj je on tu novčanicu stavio neprimjetno u džep, ali je on mislio da je to milostinja. Raskoljnikov kaže da zna zašto je on to napravio – ispriča im o odnosu njegove sestre i Lužina, te o jučerašnjoj svađi za ručkom zbog Sonje. Lužin je htio prikazati Sonju kao kradljivicu da bi opet pridobio Dunji, te nju i majku okrenuo protiv Raskoljnikova. Raskoljnikov poslije ode kod Sonje da joj kaže istinu, te ga uhvati drhtavica. Kaže joj da ubojica nije htio ubiti Lizavetu, već samo Aljonu, ali Lizaveta se slučajno tu našla. Ona shvati da je on ubojica, te padne pred njima na koljena i zagrli ga. On počne plakati i pita je hoće li biti uz njega, a ona mu kaže da će svugdi ići s njim. Kaže mu da treba ići na robiju, i da je to napravio jer ju je htio opljačkati i da je bio gladan – ona mu ne vjeruje da je zbog toga ubio. Zatim joj kaže da je ubio da se može nastaviti školovati, kaže joj da vlast može dobiti samo onaj koji se usudi uzeti je u ruke. Sonja ga nagovara da ode na robiju jer će se samo tako iskupiti za zločin. Tada kod Sonje dođe Lebezjatnikov i kaže joj da je Katerina Ivanovna poludjela. Ona je otišla tražiti pomoć kod predstojnika i kako ga nije našla, rekla je da će s djecom otići prositi na ulicu, ona će svirati, a oni pjevati i plesati. Ona je stvarno odvela djecu na ulicu te ih tjerala da pjevaju, te se mnoštvo svijeta okupilo oko njih. Katerini je policajac rekao da mora imati dozvolu za prošnju. Njezina djeca Koljin i Ljonjin su joj pobjegla, te je ona krenula za njima i putem je pala. Počela joj ej teći krv iz prsa, te je uskoro umrla. Djecu je povjerila Sonji. Svidrigajlov je rekao Raskoljnikovu da će on platiti sprovod i da će djecu smjestiti u sirotište.
Raskoljnikova je zabrinjavao Svidrigajlov – bojao se da nešto ne zna. Svidrigajlov je ispunio obećanje, platio je sprovod i smjestio je djecu u dom. Razumihin je došao do Raskoljnikova i rekao mu da mu je majka ozbiljno bolesna, te mu kaže da je Dunja danas dobila pismo koje ju je uznemirilo. Razumihin ode, a kod Raskoljnikova dođe Petrovič. Petrovič mu prvo kaže da je došao vidjeti kako je, kaže mu da je bio nepošten prema njemu, a zatim mu kaže da zna da je on ubio lihvaricu. Došao mu je predložiti da se sam prijavi jer će mu smanjiti kaznu te će njegov zločin prikazati kao pomračenje uma, te mu kaže da ima još 2 dana da prošeta. Ako u ta 2 dana počini samoubojstvo, mora ostaviti pismo i napisati gdje je sakrio stvari.Raskoljnikov ode do Svidrigajlova – boji se da ne zna za ubojstvo i da to ne iskoristi kao oružje protiv Dunje. Vidio ga je u gostionici, a Svidrigajlov je bio okrenuo glavu, te mu je rekao da je mislio da će mu smetati. Raskoljnikov mu je rekao da će ga ubiti ako misli iskoristiti nešto što zna protiv Dunje. Svidrigajlov je došao u grad zbog žena. U pismu Dunji napisao je da je Raskoljnikov počinio zločin i da će to dokazati. Raskoljnikov ode i Svidrigajlov ga prati. Dunja vidi Raskoljnikova i prestavi se. Svidrigajlov ju pozove u svoj stan i kaže joj da je čuo kako Raskoljnikov Sonji priznaje zločin i da je posrijedi neka njegova teorija. Dunja se bojala Svidrigajlova, te mu je rekla da će ga ubiti ako joj se približi. Dunja je izvadila revolver jer je Svidrigajlov nije htio pustiti iz stana. Taj revolver je od Marfe Petrovne. Ona je opalila i metak je puknuo u zid iza njega. Ona je opet opalila ali metak nije izašao. Zatim je bacila revolver na pod. Svidrigajlov pita Dunju voli li ga i bi li ga ikad mogla zavoljeti. Ona mu kaže da ne bi, te joj on reče da ode. On je uzeo revolver i stavio ga u džep. Otišao je kod roditelja svoje zaručnice i rekao zaručnici ( ima 16 g.) da ide na put u Ameriku, te joj je ostavio novca. Svidrigajlov je došao do neke kuće i tu je bio AHIL. Rekao mu je da svima kaže da je otišao u Ameriku, te si prisloni revolver na sljepočnicu i ubije se. Raskoljnikov je prolazio duševnu borbu. Otišao je kod majke i pitao ju je hoće li ga voljeti bez obzira na sve. Tada je došla Dunja koja je znala za njegovo ubojstvo, te joj je on rekao da će se prijaviti. On misli da on nije počinio zločin jer je on htio dobro ljudima, ali mu je krivo što su ga otkrili. Sonja se bojala da se Raskoljnikov nije ubio, ali on tada dođe kod nje po križiće. Raskoljnikov ode u postaju i tamo je bio ILJA PETROVIČ. Petrovič mu je rekao da se Svidrigajlov ubio, te je Raskoljnikov otišao. Kad je izašao iz postaje vidio je da ga Sonja tužno gleda, te se vratio i priznao je ubojstvo.
EPILOG
Raskoljnikov je već 9 mj. u Sibiru, a od zločina je prošla godina i po. Razumihin je iznio dokaze da je Raskoljnikov pomagao bolesnom studentu (tuberkulozu imao) dok je bio student, i kada je on umro brinio se o njegovom bolesnom ocu, te kada je on umro, platio mu je pogreb. Osuđen je na 8 g. robijaškog rada. Na početku suđenja razbolila mu se majka (živčana bolest), te je uskoro umrla. Razumihin i Sonja su se vjenčali. Sonja je išla s Raskoljnikovom u Sibir, bavila se šivanjem. Raskoljnikova kažnjenici nisu volili, ali svi su voljeli Sonju. Raskoljnikov je bio osoran i prema Sonji. Uskoro se Raskoljnikov razbolio i završio u bolnici. U bunilu je sanjao da je cijeli svijet poharala kuga, i samo su se izabrani spasili, a oni trebaju osnovati novi ljudski rod. Uskoro se saznao da se Sonja razbolila te se uzemirio. Kada je Sonja došla kod njega, sve je bilo drugačije. On je uzeo njezinu ruku i oboje su shvatili da se vole i da će čekati koliko god bude potrebno. On je doživio promjenu, spasila ih je ljubav.
