Wuyue

Za ostala značenja, vidi Wuyue (razvrstavanje).

Kraljevina Wuyue (pojednostavljeni kineski: 吴越国; tradicionalni kineski: 吳越國; pinyin: Wúyuè Guó) je bila kineska država koja je postojala na obali današnje provincije Zheijang u 10. vijeku, odnosno bilo jedno od Deset kraljevstava nastalih nakon pada dinastije Tang. Njen osnivač je bio Qian Liu, vojni guverner koji je 902. godine od dinastije Tang ishodio status princa od Yuea na području pod svojom vlašću. Kada je godine 907. svrgnut Ai, posljednji car dinastije Tang, Qian Liu je iskoristio priliku da sebe proglasi kraljem nezavisne države. Ime joj dao prema drevnim državama Wu i Yue.

吳越 ? [[Datoteka:|border|30px]] 907–978 [[Datoteka:|border|30px]] ? Glavni grad Qiantang (glavni dvor) Yuezhou (istočni dvor) Jezik/ci srednjokineski Vlast monarhija Kralj  - 907-932 Qian Liu  - 932-941 Qian Yuanguan  - 941-947 Qian Zuo Historijska era Period Pet dinastija i Deset kraljevstava  - smrt posljednjeg kralja 886  - pad dinastije Tang 907  - priznanje sizerenstva Songa 978 Valuta kineska gotovina, kineska kovanica

Wuyue se graničila sa državom Min na jugu i državom Južni Tang na sjeveru i zapadu. Iako nije imala prostranu teritoriju niti posebno veliki broj stanovnika, pokazala se najdugovječnijom, a prema mišljenju nekih suvremenih historičara i najuspješnijom od svih Deset kraljevstava. To se tradicionalno tumači povoljnim geografskim položajem kao i orijentacijom lokalnog stanovništva na pomorstvo i trgovinu, što su Qian Liua i njegove nasljednici nastojali iskoristiti da akumuliraju materijalno bogatstvo; također je bila razvijena i intenzivna diplomatska aktivnost, kako prema nominalnim vladarima Pet dinastija na sjeveru Kine, tako i prema Japanu i Koreji. Ponekad se spominje kako se upravo pod vlašću Wuwuyea na području današnjeg Šangaja stvorila kultura koja se smatra zasebnom u odnosu na ostatak Kine.

Wuyue je prestala postojati kada je, suočen s vojnim pohodom nove carske dinastije Song, posljednji kralj Qian Chu odlučio mirno priznati njenu vlast. Zbog toga mu je dozvoljeno da kraljevsku titulu formalno zadrži do smrti. Nakon toga su njegovi potomci zadržali istaknut položaj u regiji.

Vladari

Poglavari Kraljevstva Wuyue 907-978

Hramska imena			Posthumna imena			Lična imena			Periodi vladavine	Imena ere i njihove dužine
kineski	pinyin	šangajski	kineski	pinyin	šangajski	kineski	pinyin	šangajski
太祖	Tài Zǔ	Tha Tsu	武肅王	Wǔ Sù Wáng	Vu Soh Waon	錢鏐	Qián Liú	Zi Leu	907-932	Tianyou (天祐)：907 Tianbao (天寶)：908-912 Fengli (鳳歷)：913 Qianhua (乾化)：913-915 Zhenming (貞明)：915-921 Longde (龍德)：921-923 Baoda (寶大)：924-925 Baozheng (寶正)：926-931
世宗	Shì Zōng	Sy Tson	文穆王	Wén Mù Wáng	Ven Moh Waon	錢元瓘 (錢傳瓘)	Qián Yuánguàn (Qián Chuánguàn)	Zi Nyoe Cioe (Zi Zoe Cioe)	932-941	Changxing (長興)：932-933 Yingshun (應順)：934 Qingtai (清泰)：934-936 Tianfu (天福)：936-941
成宗	Chéng Zōng	Zen Tson	忠獻王	Zhōng Xiàn Wáng	Tson Shie Waon	錢佐 (錢弘佐)	Qián Zuǒ (Qián Hóng Zuǒ)	Zi Tsu (Zi Ghon Tsu)	941-947	Tianfu (天福)：941-944 Kaiyun (開運)：944-946
Did not exist	N/A	N/A	忠遜王	Zhōng Xùn Wáng	Tson Sen Waon	錢倧 (錢弘倧)	Qián Zōng (Qián Hóng Zōng)	Zi Tson (Zi Ghon Tson)	947	Tianfu (天福)：947
nije postojalo	N/A	N/A	忠懿王	Zhōng Yì Wáng	Tson I Waon	錢俶 (錢弘俶)	Qián Chù (Qián Hóng Chù)	Zi Tsoh (Zi Ghon Tsoh)	947-978	Qianyou (乾祐)：948-950 Guangshun (廣順)：951-953 Xiande (顯德)：954-960 Jianlong (建隆)：960-963 Qiande (乾德)：963-968 Kaibao (開寶)：968-976 Taiping Xingguo (太平興國)：976-978

Qian Chu kao priznao careve dinastije Song kao svoje sizerene 978. te nastavio vladati kao kralj Wuyuea do svoje smrti 988.

Literatura

• Chavannes, Edouard. "Le royaume de Wou et de Yue", T'oung Pao 17: 129-264 (1916).
• Mote, F.W. (1999). Imperial China (900-1800). Harvard University Press. str. 11, 15, 22–23. ISBN 0-674-01212-7. 
• Pan, Guangdan (1937). Prominent Families of Jiaxing in the Ming and Qing Dynasties. Shanghai: The Commercial Press. 
• Worthy, Edmund H. (1983). „Diplomacy for Survival: Domestic and Foreign Relations of Wü Yueh, 907-978”. u: Rossabi, Morris. China among Equals: the Middle Kingdom and its Neighbors, 10th-14th centuries. Berkeley: University of California Press. str. 17–44.