Wolfram von Eschenbach

Wolfram von Eschenbach (rođen oko 1170.- umro oko 1220.) bio je njemački vitez i pjesnik, poznat kao autor epa; Parzival, jednog od najdubljih srednjovjekovnih književnih djela.[1]

Wolfram von Eschenbach
Portret Wolframa iz Codexa Manesse (početak 14. vijeka)
Portret Wolframa iz Codexa Manesse (početak 14. vijeka)
Portret Wolframa iz Codexa Manesse (početak 14. vijeka)

Biografija uredi

Za njega se zna da je kao osiromašeni bavarski vitez bio u službi čitavog niza franačkih feudalaca tadašnjih gospodara gradova Abensberga, Wildenberga i Wertheima. Također se zna da je često boravio na dvoru grofa Hermanna I od Tiringije, gdje se upoznao sa velikim srednjovjekovnim lirskim pjesnikom Walterom von der Vogelweideom. Po svemu sudeći izleda da je Wolfram bio samouk, ali je unatoč tome poprilično poznavao tadašnju njemačku i francusku književnost.[1]

Od Wolframovog književnog opusa, koji nose pečat njegove orginalnosti, pored epskog Parzivala, preostalo je osam lirskih pjesama (tagelieder), koje pjevaju o razdvojenim ljubavnicima, nedovršeni ep Willehalm, koji je nešto kao biografija križara Guillauma akvitanskog i fragmenti još jednog epa zvanog Titurel, koji obrađuje tragičnu ljubavnu priču Sigune.[1]

Wolfram je svog Parzivala vjerojatno napisao između 1200. - 1210., to je poema od 25.000 redaka u 16 knjiga, on je najvjerojatnije zasnovan na nedovršenom djelu Chrétien de Troyesa - Perceval; ou, le conte du Graal. Wolfram je njime uveo temu Svetog grala u njemačku književnost, ali su njegov uvod i kraj bili potpuno novi, rezultat njegove mašte, iako ih se pripisuje nekom neidentificiranom i vjerojatno nepostojećem provansalskom pjesniku Kyotu (Kiotu i Guiotu).[1] To je priča o neukom i prostodušnom junaku, koji srlja u svoje avanture bez puno razmišljanja. Wolfram se koristio klasičnim bajkovitim motivom - bezgrešne budale, koji iako neuk svojom nevinošću ipak postiže svoj cilj, do kog i puno mudriji nemogu doći. Wolfram koristi dramatičan Parzivalov napredak od folklorne budale do mudrog i odgovornog čuvara Svetog grala kako bi ispričao suptilnu alegoriju čovjekovog duhovnog obrazovanja i razvoja. Složenost Wolframove teme korespondira sa njegovim ekscentričnim stilom, kog karakteriziraju retoričke bravure, dvosmislena sintaksa i slobodno korištenje dijalekta.[1]

Wolframov utjecaj na kasnije pjesnike bio je velik, zbog tog ga se uz Hartmanna von Aua i Gottfrieda von Strassburga ubraja u trijumvirat srednjovjekovnih njemačkih pjesnika.[1]

Njegov Parzival bio je inspiracija Richardu Wagneru za njegovu posljednju operu - Parsifal iz 1882.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Wolfram von Eschenbach (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 29. 11. 2017. 

Vanjske veze uredi