William Wyler (1. srpnja 1902.g. –27. srpnja, 1981.g.) filmski redatelj, dobitnik Oscara. U svijetu filma bio je poznat po tome što je zahtjevao desetke ponovnih snimanja za svaki kadar u svojim filmovima i po tome što je zahtjevao potupnu kontrolu nad pričom, lokacijama i ekipom svake produkcije. Njegova pažnja za detalje i točnost isplatila mu se velikom popularnošću i uspjehom kod filmskih kritičara. Rođen je u Mulhausenu, pokrajina Elsass, koji je u vrijeme njegova rođenja bila dio Njemačke, a danas pripada Francuskoj, pokrajini Alsace departman Haut-Rhin. Umro u Los Angelesu, California,SAD.

William Wyler
Biografske informacije
RođenjeWilly Wyler
(1902-07-01)1. 7. 1902.
Mülhausen, Alsace, Njemačko Carstvo (današnji Mulhouse, Haut-Rhin, Francuska)
Smrt27. 7. 1981. (dob: 79)
Los Angeles
Nacionalnostamerička, švicarska
SupružnikMargaret Sullavan (1934–1936; razvod)
Margaret Tallichet (1938–1981; njegova smrt; 5 djece)
Profesionalne informacije
Zanimanjefilmski režiser i producent
Opus
Djelatni period1925–1970
Znamenita djela

Karijera uredi

Wyler je rođen kao Willi Weiller u židovskoj obitelji. Bio je rođak, po majčinoj strani, Carla Laemmlea, osnivača studija Universal Pictures. Uspješno je iskoristio obiteljske veze i postao 1925.g. najmlađi redatelj u Universalu. Uskoro se je dokazao kao uspješan majstor i u ranim tridesetima postao jedan od najvrijednijih Universalovih redatelja, režirajući dobre filmove kao što su "The Love Trap", "Hell's Heroes" i "Tom Brown of Culver".

Kasnije se udružio s Samuelom Goldwynom i režirao kvalitetne filmove kao što su "These Three", "Come and Get It", "Dodsworth", "Dead End", "Jezebel", "Wuthering Heights", "The Letter", "The Westerner", i "The Little Foxes".

Između 1942.g. i 1945.g. služio je u Američkom zrakoplovstvu i režirao dokumetarac "Memphis Belle: A Story of a Flying Fortress". Režirao je i dva ključna filma koja su prva dočarala raspoloženje nacije kada se spremala za rat i četiri godine kasnije, nacije koja se spremala za mir. Gđa. Miniver priča o engleskoj obitelji srednje klase koja se prilagođava na rat u Europi pomogla je američku publiku pridobiti na stranu Britanaca i pripremiti za život u ratnim prilikama. "Najbolje godine naših života" priča o tri ratna veterana koja se vraćaju kući i prilagođavaju se na civilni život, dramatizira problem ratnih veterana, kako bi ih lakše razumjeli oni koji su ostali u domovini. Wyler je dobio nagradu Oscar za najboljeg redatelja za oba filma (oba filma su osvojili i nagradu Oscar za najbolji film).

U vrijeme 1950ih i 1960ih, Wyler je režiro nekolicinu kritički vrlo dobro primljenih filmova od kojih su najpoznatiji: "Roman Holiday" (1953.g.) koji je predstavio Audrey Hepburn američkoj publici i zaradio glumici njen prvi Oscar, zatim "The Heiress" koji je privredio drugi Oscar Oliviji de Havilland, te "Ben-Hur" (1959.g.) koji je zaradio 11 Oscara (što je još uspjelo jedino filmovima " Titanic" 1997.g. i "Gospodar prstenova: Povratak kralja" 2003.g.).

1965.g. dobio je Irving Thalberg nagradu za životno djelo. Jedanaest godina kasnije dobio je nagradu Američkog Filmskog Instituta za životno djelo. Uz svoje Oscare za najbolji film i za najboljeg redatelja, deset Wylerovih filmova dobilo je nominacije za najboljeg redatelja. Čak 38 glumaca iz njegovih filmova nominirano je za Oscara.

24. srpnja, 1981.g. Wyler je dao intervju svojoj kčerki Catharine Wyler za PBSov dokumentarac "Directed by William Wyler". Tri dana kasnije umro je od srčanog udara.

Wyler je bio kratko u braku s Margaret Sullavan ( od 25.11.1934.g. do 13.3.1936.g.) da bi se kasnije oženio Margaret Tallichet 23.10.1938.g. do svoje smrti s kojom je imao četvero djece.

Zanimljivosti uredi

Wyler je zapamčen što su tri filma koje je on režirao osvojili nagrade Oscar za najbolji film, što je uspjelo još samo jednom redatelju (John Ford): Ben-Hur, Najbolje godine naših života i Gđa. Miniver. Postoje dvanestorica redatelj čija su po dva filma osvojila nagradu.

Oscari - nagrade i nominacije uredi

Filmografija (kao redatelj) uredi

Vanjske veze uredi