William Henry Waddington
William Henry Waddington (Saint-Rémy-sur-Avre, 11. prosinca 1826. – Pariz, 13. siječnja 1894.) je bio francuski diplomat i političar engleskog porijekla koji je tokom 1879. godine bio premijer Francuske. Imenovanje Waddingtona, inače opreznog i bezličnog političara, premijerom označilo je trend u Trećoj Republici u sklopu kojega na vodeća mjesta u državi nisu imenovane snažne ličnosti.
| William Henry Waddington | |
|---|---|
 | |
| Mandat 4. veljače 1879. – 28. prosinca 1879. | |
| Predsjednik | Jules Grévy |
| Prethodnik | Jules Dufaure |
| Nasljednik | Charles de Freycinet |
| Rođenje | 11. prosinca 1826. Saint-Rémy-sur-Avre, Francuska
|
| Smrt | 13. siječnja 1894. Pariz, Francuska
|
| Politička stranka | nezavisni |
| Supružnik | Mary Alsop King |
Rođen je 1826. godine u mjestu Saint-Rémy-sur-Avre kao sin bogatog engleskog tvorničara i njegove supruge Francuskinje. Waddington je školovanje započeo u Francuskoj, ali ga je dovršio u Engleskoj, na dva koledža u sklopu Sveučilišta u Cambridgeu. Puno je putovao po istočnom Mediteranu te je pisao o bliskoistočnim i rimskim antikvitetima, što mu je 1865. godine donijelo članstvo u Académie des Inscriptions et Belles-Lettres. U ovom se periodu oženio američkom spisateljicom Mary Alsop King, s kojom je imao sina Francisa Richarda. Dva se puta neuspješno kandidirao za Zastupnički dom prije nego je 1871. izabran kao nezavisni zastupnik. Godine 1876. postaje senator. U svibnju 1873. godine, Waddington je nekoliko dana bio ministar obrazovanja, poziciju koju će ponovo držati od 1876. do 1877. godine. U prosincu 1877. postaje ministar vanjskih poslova te predstavlja Francusku na Berlinskom kongresu 1878. godine.
Izbori u siječnju 1879. godine ojačali su položaj umjerenih republikanaca i prisilili predsjednika Mac Mahona na ostavku. Njegov nasljednik, Jules Grévy, imenovao je Waddingtona premijerom 4. veljače te iste godine, djelomično i zato što se bojao da će imenovanje Léona Gambette, karizmatičnog republikanskog vođe, umanjiti njegov vlastiti ugled. Waddington nije, kako se ispostavilo, pokušao nametnuti dominaciju u vladi. Umjesto toga, on je zadržao poziciju ministra vanjskih poslova te je svoj premijerski utjecaj usmjerio na diplomatsko rješavanje situacija u Egiptu i na Balkanu. S druge strane, kasniji premijer i tadašnji član kabineta, Jules Ferry, uveo je mjere kojima je drastično umanjio utjecaj Katoličke crkve na obrazovanje u Francuskoj. To je izazvalo takav skandal da je Waddington 28. prosinca 1879. godine morao podnijeti ostavku. Iako ga je 1880. godine odbio, godine 1883. Waddington prihvaća mjesto ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu te, u tom svojstvu, uspješno vodi pregovore oko Egipta 1884. godine. Mjesto u Senatu izgtubio je 1893. godine.
Waddington je umro u Parizu, 13. siječnja 1894. godine od posljedica kronične albuminurije koja se naglo pogoršala. Pokopan je na groblju Père Lachaise.
