Walter Wanger (11. jul 1894 - 18. novembar 1968) bio je američki filmski producent, poznat kao jedan od rijetkih iz doba klasičnog Hollywooda čija su se ostvarenja isticala eksplicitnim političkim angažmanom, ali i po izuzetno burnom privatnom životu.

Walter Wanger
Biografske informacije
RođenjeWalter Feuchtwanger
(1894-07-11)11. 7. 1894.
San Francisco
Smrt18. 11. 1968. (dob: 74)
New York
SupružnikJustine Johnstone (1919–38; razvod)
Joan Bennett (1940–65; razvod; 2 djece)
Znamenita djela

Rodio se kao Walter Feuchtwanger u porodici koja je poticala od jevrejskih imigranata iz Njemačke, i koja se velikim dijelom nastojala asimilirati u WASP-ovsku maticu. Zbog toga se kao adolescent sa ostatkom porodice preobratio sa judaizma na episkopalno kršćanstvo i promijenio prezime. Porodica mu je bila imućna i pripadala višoj srednjoj klasi te mu je mogla priuštiti školovanje na elitnom Darthmouth Collegeu, gdje se mladi Walter Wanger prvi put sreo sa show businessom u amaterskoj glumačkoj družini.

Poticaj za početak filmske karijere mu je, pak, pružio Prvi svjetski rat. Nakon što su u njega ušle SAD, Wanger se priključio jedinicama veze američke vojske te služio kao izviđački pilot na italijanskom frontu prije nego što se priključio Komitetu za javne informacije, vladinoj agenciji zaduženoj za ratnu propagandu. Kao njen pripadnik je počeo raditi na kratkim propagandnim filmovima koji su trebali kod italijanske javnosti promovirati demokraciju i druge proklamirane ratne ciljeve vlade tadašnjeg predsjednika Wilsona. To ga je iskustvo, prema kasnijim izjavama, uvjerilo u moć filma kao sredstva za promjenu društvene svijesti i promoviranja radikalnih političkih promjena.

Kada je 1919. godine demobiliziran, vratio se u SAD i zaposlio u njujorškom teatru oženivši glumicu Justine Johnstone. Filmskoj djelatnosti ga je doveo poznanik Jesse Lasky, angažiravši ga da čita književne predloške za potencijalne filmove koje je trebao snimati njegov studio Famous Players-Lasky, a od koga će nastati Paramount Pictures. Jedan od njegovih prvih uspjeha je bilo otkupljivanje prava na ekranizaciju romana Sheik, od koga će 1921. nastati istoimeni film, jedan od najvećih hollywoodskih hitova nijeme ere. Wanger je najveći dio sljedećih godina proveo u New Yorku, a pred kraj decenije je jedva uspio nagovoriti druge šefove studija da slijede suparničke studije i počnu eksperimentirati sa zvukom. Godine 1931. je iz Paramounta otpušten, a za što su službeno objašnjenje bili financijski problemi izazvani ekonomskom krizom.

Velika kriza je Wangera potakla da snimi vjerojatno najkontroverzniji film svoje karijere, političku dramu Gabriel Over the White House iz 1933. godine, koji se danas često tumači kao promoviranje fašističke diktature kao rješenja tadašnjih američkih problema. Wangerovi politički stavovi će se, međutim, tokom narednih godina obično vezivati uz ljevicu. Od 1933. je, pak, bio vezan uz studio Columbia Pictures koga je nastojao izdići iz tadašnjeg drugorazrednog statusa i učiniti velikim studijem.

Na Wangerov život je značajan uticaj imao brak sa glumicom Joan Bennett, sa kojom se oženio 1940. godine nakon razvoda sa Johnstone. Sa njom je imao dvije kćeri, ali i također producirao njena ostvarenja. Godine 1951. je otkrio da ga potajno vara sa agentom Jenningsom Langom. U nastupu ljubomore je Langa pištoljem teško ranio; na suđenju se branio "privremenom neuračunljivošču", a što je sud djelomično prihvatio osudivši ga na relativno kratku kaznu od četiri mjeseca zatvora. Iskustvo iza rešetaka je bilo kratko, ali je imalo značajan uticaj na Wangera, koji će do kraja života postati vatreni zagovornik prava zatvorenika i ukidanja smrtne kazne. To se najbolje vidjelo kroz angažirane drame kao što su Riot in Cell Block 11 i I Want to Live!. Posljednji projekt na kome je Wanger sudjelovao bio je historijski spektakl Kleopatra, jedan od najambicioznijih i najskupljih filmova svog doba, ali koji je na kraju završio kao jedna od najvećih financijskih katastrofa u historiji svjetskog filma.

Djelomična filmografija uredi

Izvori uredi

Napomene uredi

Literatura uredi

  • Bernstein, Matthew. Walter Wanger: Hollywood Independent. St. Paul, Minneapolis: University of Minnesota Press, 2000. ISBN 978-0-520-08127-7.
  • Schatz, Thomas. The Genius of the System: Hollywood Filmmaking in the Studio Era. New York: Simon & Schuster, 1989. ISBN 978-0-394-53979-9.

Vanjske veze uredi

Položaj u neprofitnim organizacijama
Prethodi:
Frank Capra
predsjednik Akademije Filmskih umjetnosti i nauka
1939–1941
Slijedi:
Bette Davis
Prethodi:
Bette Davis
predsjednik Akademije Filmskih umjetnosti i nauka
1941–1945
Slijedi:
Jean Hersholt