Vojo Šiljak
Vojislav (Vojo) Šiljak (Bolč kraj Bjelovara, 27. rujna 1941.), jugoslavenski i hrvatski novinar, radijski i televizijski voditelj.
Životopis uredi
Počeci uredi
Rodio se u Bjelovaru 1941. godine. Djetinjstvo je proveo u Bolču. Pohađao je gimnaziju u Bjelovaru. Glumio je u bjelovarskom kazalištu koje je vodio Eduard Špoljar. Trenirao je rukomet i odbojku (bio je kapetan odbojkaške ekipe). Za vrijeme studija bio je član KUD-a „Ivan Goran Kovačić”, gdje se amaterski bavio glumom. Na nagovor prijatelja Fabijana Šovagovića i Svena Laste, prijavio se na audiciju za emisiju „Nedjeljom u sedam”, 1965. godine. Prošao je i započeo raditi na televiziji, a od 1969. godine i na radiju.
Novinarski i voditeljski rad uredi
U novinarstvu je od 1963.[1], prvo kao suradnik, pa urednik Studentskog lista. Suradnik Radio Zagreba bio je od 1966. do 1968. Od 1968. do 1969. radio je u tjedniku za kulturu Telegram, a zatim opet na Radio Zagrebu do umirovljenja 2006. Imao je nadimak "Mike Bongiorno".[2]
Na Radiju Zagreb, Radiju Sljeme, odnosno Hrvatskom radiju vodio je mnoge popularne emisije: Taksi za Babilon, Zeleni megaherc, Crvena jabuka, Vikend program nedjeljom, Ulicama kružim ne bih li se sreo (koju je vodio do 2009., kada je Hrvatski radio zbog štednje otkazao suradnju umirovljenim novinarima, što je Šiljak prokomentirao: “Drago mi je što ću tako pridonijeti financijskoj stabilizaciji HRT-a. Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača, kuna do kune - katedrala duha”[3]).
Na Televiziji Zagreb odnosno Hrvatskoj televiziji vodio je emisije: „Mali noćni razgovori”, „Kviz DO RE MI”, „Crno-bijelo u boji” i dr. „Mali noćni razgovori”, koje je vodio zajedno sa Zvonkom Zmazekom i Dobricom Silobrčićem,, bila je prvi talk-show na ovim prostorima.
Surađivao je i u Poletu, Plavom vjesniku, Vjesniku u srijedu, Bjelovarskom listu, Zovu i inim glasilima.
Obitelj uredi
U braku je sa suprugom Đurđom.
Bibliografija uredi
- Sve najbolje (1986.)
- Srcem uz radio (1992.)
- BradaVICa (2000.)
- MrVICa (2002.)
- ŠašaVICa (2003.)
- Izvori i uviri (2006.)
- ŠiljkoVICa (2009.)
- Ulicama lutam ne bih li se sreo (2011.)
Nagrade i priznanja uredi
- Premio Ondas (Radio Barcelona)
- Više nagrada na Ohridskome radijskom festivalu
- Nagrada Marija Jurić Zagorka (HND)
- Nagrada "Ivan Šibl" za životno djelo (HRT 2000.)
- Nagrada za životno djelo »Otokar Keršovani« (HND 2007.)
Izvori uredi
- ↑ Petar Požar, Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split: 2001.
- ↑ Paripović J., Bjelovarski list, Bjelovar 11. rujna 1981., str. 9
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2012-01-15. Pristupljeno 2014-07-26.