Vizitacija (lat. visitatio) može značiti:

1) liječnički pregled i obilazak bolesnika u bolnicama, vizita;

2) provjeravanje dokumenata i tovara morskih brodova u svrhu borbe protiv kontrabande ili narušenja neutralnosti sa strane nezaraćenih zemalja;

3) regrutiranje, novačenje, vizita;

4) zvanična posjeta radi državne ili crkvene kontrole; obilazak i inspekcija crkvenih (katoličkih) župa ili (pravoslavnih) parohija (kanonska vizitacija); biskupov obilazak biskupije ili episkopov eparhije; izvještaj o takvoj posjeti;

5) pregled, pregledanje, pretresanje, smotra; naročito: pregled stanja u kojem se nalazi neka ustanova ili neko nadleštvo;

6) mali odred vojnika koji je pod nadzorom jednog podoficira.

U crkvenom značenju vizitacija označava, prije svega, posjetu hramu apostola Petra i Pavla po zavjetu ili po zakonu. U srednjem vijeku činili su je poklonici i bila je veoma rasprostranjena među vjernicima. Od godine 743. vizitacija je bila ustanovljena za episkope i mitropolite, a zatim i za svećenike i monahe koji su bili obavezni da se pojave pred papom.

Osoba koja vrši vizitaciju naziva se vizitator.

Izvori uredi

  • Bratoljub Klaić: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 1978.
  • Vladimir Anić, Ivo Goldstein: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 2002.
  • Milan Vujaklija: "Leksikon stranih reči i izraza", Beograd, 1991.
  • "Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika"", Beograd
  • "Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika", Novi Sad-Zagreb, 1967-1976.
  • "Veliki pravoslavni bogoslovski enciklopedijski rečnik" (tom I), Novi Sad, 2000.