Wikipedija

Vitiligo

Vitiligo je stanje koje uzrokuje depigmentaciju na dijelovima kože. Očituje se kada melanociti, stanice koje su odgovorne za pigmentaciju kože, odumru ili postanu nestabilne za funkcioniranje. Uzrok vitiliga je nepoznat, ali istraživanja ukazuju na moguće podrijetlo iz autoimunih, genetskih, neuralnih, viralnih uzroka ili pak od oksidativnog stresa.[1] Incidencija u svijetu je manja od 1%.[2] Najčešći oblik je nesegmentalni vitiligo, koji ima obilježje da se pojavljuje u simetričnim obrascima, ponekad preko velikih dijelova tijela.

Vitiligo
Sinonimleukodermija
Nesegmentalni vitiligo na rukama.Vitiligo kod osobe negroidne rase
SpecijalnostDermatologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10L80
ICD-9709.01
OMIM193200
DiseasesDB13965
MedlinePlus000831
eMedicinederm/453
MeSHD014820

Znakovi i simptomi uredi

Najistaknutiji simptom vitiliga je depigmentacija dijelova kože koji se pojavljuju na ekstremitetima.[3][4] Iako su dijelovi u početku maleni, često se povećaju i promjene svoj oblik.[1][3] Kada se kožne lezije očituju, najistaknutije su na licu, rukama i zglobovima.[3][4] Depigmentacija je djelomično zapažena oko tjelesnih otvora, poput usta, očiju, nozdrva, gentalija i pupka.[3][4] Neke lezije imaju hiperpigmentaciju oko rubova.[5] Pacijenti koji su stigmatizirani svojim stanjem mogu isto tako osjetiti depresiju ili slične poremećaje raspoloženja.[6]

Liječenje uredi

Postoje brojne vrste tretmana za liječenje vitiliga. Mogućnosti liječenja obično spadaju u četiri grupe:[7]

UVB fototerapija uredi

Izlaganje kože na UVB svijetlo iz UVB lampi je najčešća vrsta liječenja vitiliga. Tretman može biti proveden u kući s kućnom UVB lampom ili pak u ambulanti. U slučaju da su promjene malene potrebna je manja lampa. Tretman može trajati nekoliko tjedana ako su promjene na vratu ili na licu ili pak ako traju dulje od 3 godine. Ako su promjene na rukama ili nogama i traju dulje od tri godine, potrebno liječenje može trajati i nekoliko mjeseci. U ambulanti se tretmani vrše 2-3 puta na tjedan, a u kući svaki dan, što čini kućno liječenje još učinkovitijim. Ako su promjene na velikim dijelovima tijela, potreban je kompletan tretman za tijelo u ambulanti ili bolnici. Istovremeno se koriste uskopojasne i širokopojasne UVB lampe.[8][9] Međutim, ovi tretmani su nepouzdani u najboljem slučaju.[nedostaje referenca] Još uvijek ne postoji tretman koji potpuno repigmentira kožu. Dodavanjem psoralena, fotosenzitizatora koji pojačava učinak UV svijetla, može se pripomoć u djelomičnoj repigmentaciji.

Istraživanja su pokazala da imunomodulatorne kreme poput Protopic i Elidel također uzrokuju repigmentaciju u nekim slučajevima kada se kombiniraju sa UVB uskopojasnim tretmanom.[10][11] Izvješće iz 1997 sugerira da kombiniranje dodataka vitamina B12 i folne kiseline sa izlaganjem suncu uzrokuje repigmentaciju u 52% slučajeva.[12]

Transplantacija melanocita uredi

U listopadu 1992, publicirano je znanstveno izvješće o uspješnoj transplantaciji melanocita na područja zahvaćena vitiligom sa efektivnom repigmentacijom područja.[13] U proceduru je uključeno uzimanje tankog sloja pigmentirane kože sa glutealne regije pacijenta. Tada su melanociti bili odvojeni u stanične suspenzije koje su bile proširene u kulturi. Područje koje se tretiralo je ogoljeno sa dermobraderom i melanocitna presadnica je primjenjena. Između 70 i 85 posto pacijenata su osjetili gotovo kompletnu repigmentaciju njihove kože. Duljina trajanja repigmentacije se razlikovala od osobe do osobe.[14]

Kožno maskiranje uredi

U blažim slučajevima, dijelovi kože zahvaćeni vitiligom mogu se sakriti makeup-om ili ostalim kozmetičkim maskirnim rješenjima. Ako je pogođena osoba blijedog tipa kože, dijelovi kože zahvaćeni vitiligom mogu se učiniti manje vidljivim tako da se izbjegava sunčanje i tamnjenje nezahvaćene kože.[15]

Preokret uredi

Tradicionalni tretman je aplikacija kortikosteroidnih krema.[16]

Depigmentacija uredi

U slučajevima opsežnog vitiliga, može se razmatrati i opcija da se nezahvaćena koža depigmentira sa topikalnim lijekovima poput monobenzona,mekvinola, ili hidrokinolona da bi se koži donijela jednaka boja. Uklanjanje potpunog kožnog pigmenta sa monobenzonom je trajno i snažno. Zaštita od sunca se mora primjenjivati kroz cijeli život kako bi se izbjegle ozbiljne sunčane opekotine i melanom. Za depigmentaciju je potrebno oko godinu dana da bi se cijeli postupak završio.[7]

Nesegmentalni vitiligo uredi

U nesegmentalnom vitiligu obično je prisutan neki oblik simetričnosti u pojavljivanju na zahvaćenim dijelovima depigmentacije. Nove mrlje se također pojavljuju tijekom vremena i mogu biti generalizirane preko velikih dijelova tijela ili pak lokalizirani na određenom području. Vitiligo u kojem ostanu jako mali dijelovi pigmentirane kože poznat je pod pojmom vitiligo universalis. Nesegmentalni vitiligo se može pojaviti u svakoj dobi, za razliku od segmentalnog vitiliga, koji ima daleko veću učestalost pojavnosti u doba adolescencije.[5]

Tipovi nesegmentalnog vitiliga uključuju:

  • Generalizirani Vitiligo: najčešća vrsta uzorka, široko i nasumično zahvaćena područja depigmentacije[15]
  • Univerzalni Vitiligo: depigmentacija obuhvaća većinu dijelova tijela[15]
  • Fokalni Vitiligo: jedna ili nekoliko raštrkanih makula na jednom području, najčešće se pojavljuje u djece[15]
  • Akrofacijalni Vitiligo: područja prstiju i oko usana[15]
  • Mukozni Vitiligo: depigmentacija samo mukoznih membrana[15]

Segmentalni uredi

Segmentalni vitiligo se razlikuje u izgledu, etiologiji i prevalenciji od povezanih bolesti. Liječenje je drukčije nego u onih oboljelih od nesegmentalnog vitiliga. Segmentalni vitiligo je skloniji pogoditi područja kože koja su povezana sa dorzalnim korijenovim kralježnice i najčešće je unilateralan. Širi se mnogo brže od nesegmentalnnog vitiliga, i bez liječenja je mnogo stabilniji u tijeku. Topikalno liječenje nije efikasno kod ovog tipa vitiliga, pa se preporučuje hirurški tretman.[5]

  •  
    Vitiligo na svijetlijoj koži
  •  
    Vitiligo na tamnijoj koži

Diferncijalna dijagnoza uredi

Stanja sa sličnim simptomima uključuju:

Patogeneza uredi

Vitiligo je poremećaj karakteriziran sa fragmentarnim gubitkom pigmentacije kože zbog imunog napada na melanocite. Iako za to nema značajnije potvrde ili dokaza, mnogi doktori vjeruju da su za to zaslužni uzroci u defektima mnogih gena. Varijacije u genima koji su dio imunosnog sustava ili dio melanocita su zajednički povezani sa vitiligom. Geni zaslužni za imunosni sustav su povezani sa drugim autoimunim oboljenjima.

U jednom slučaju, gen TYR, koji čini melanocite više osjetljivim na imunosni sutav u vitiligu, također čini melanocite jače podložnim na imunosni sutav u kožnom tumoru malignom melanomu. Nadalje,to pokazuje da ljudi sa vitiligom koji je uzrokovan TYR genom imaju manju vjerojatnost da će u budućnosti dobiti maligni melanom.

Široka genomska udruga studija je pronašla 10 nezavisnih osjetljivih mjesta za generalizirani vitiligo, odgovornih za 7.4% genetskog rizika. Neki su pacijenti imali vitiligo odvojeno, dok su drugi imali generalizirani vitiligo povezan sa ostalim autoimunim bolestima. Većina mjesta je bila povezana sa obje forme. (Iznimka je bio PTPN22, koji je povezan samo sa generaliziranim vitiligom). U MHC regiji, koja kontrolira imunosni sutav, glavni udruženi signali su bili identificirani u regiji klase I gena (između HLA-A i HLA-HGC9) i regiji klase II gena (između HLA-DRB1 i HLA-DQAA1). Izvan regije MHC gena, povezani signali su pronađeni pokraj RERE, PTPN22, LPP, IL2RA, GZMB, UBASH3A i C1QTNF6 gena, koji su povezani sa drugim autoimunim bolestima. TYR enkodira tirozinazu, koja nije komponenta imunosnog sutava, ali je enzim melanocita koji katalizira biosintezu melanina, i glavni autoantigen u generaliziranom vitiligu. Glavni aleli TYR gena su povezani sa vitiligom, dok su manji povezani sa malignim melanomom. Vitiligo-povezana 402R tirozinaza može se učinkovitije prezentirati imunosnom sutavu. Melanom-povezana 402Q može propustiti identifikaciju imunosnog sustava.[17]

Kod pacijenata sa vitiligom ispitivan je transkripcijski profil melanocita. Oligonukleotidni čipovi koji sadrže otprilike oko 16,000 jedinstvenih gena su korišteni za analizu mRNA ekspresije u melanocitima kod oboljelih od vitiliga i kontrolne skupine zdravih pojedinaca sa istom dobi. Ukupno, 859 gena je pronađeno kao različito ispoljenim.[18]

Vitiligo je ponekad povezan sa autoimunosnim i upalnim bolestima,[19] najčešće sa pojačanom ili smanjenom tiroidnom ekspresijom. Istraživanje koje je usporedilo 656 ljudi,sa i bez vitiliga u 114 obitelji, pronašla je nekoliko mutacija u NALP1 genu. NALP1 gen, koji je lociran na kromosomu 17 na 17p13, je bitan u kaskadi koja regulira upalu i smrt stanice, uključujući mijeloidne i limfoidne stanice, koje su dio imunosnog odgovora. NALP1 je ispoljen u visokom nivou u T stanica i Langerhansovih stanica, bijelih krvnih stanica koje su uključene u kožnoj autoimunosti. Polimorfizam CD4 je pokazao da je povezan sa vitiligom i ostalim autoimunim bolestima poput Diabetes Mellitusa tipa I.[20]

Među upalnim produktima NALP1 su kaspaza 1 i kaspaza 7, koje aktiviraju upalni citokin interleukin-1β. Interleukin-1β je ispoljen u visokim dozama kod pacijenata sa vitiligom. Postoje spojevi koji inhibirau kaspaze i interleukin-1β, i tako mogu biti korisni kao lijekovi za vitiligo i ostale povezane autoimune bolesti. U jednoj od mutacija, aminokiselina leucin je u NAPL1 proteinu zamjenjena sa histidinom (Leu155->His). Izvorni protein i sekvenca su visoko sačuvani u evoluciji, i pronađeni su kod ljudi, čimpanza, rhesus majmuna što ukazuje na značajnost proteina i da će njegova promjena biti štetna. Addisonova bolest (autoimuno oštećenje adrenalnih žlijezda) može također uzrokovati vitiligo.[21][22]

Poznati slučajevi uredi

 
Michael Jackson je tvrdio da mu je dijagnosticiran vitiligo universalis.[23]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ↑ 1,0 1,1 Halder, RM; Chappell, JL (2009). „Vitiligo update.”. Seminars in cutaneous medicine and surgery 28 (2): 86–92. DOI:10.1016/j.sder.2009.04.008. PMID 19608058. 
  2. ↑ Nath SK, Majumder PP, Nordlund JJ (November 1994). „Genetic epidemiology of vitiligo: multilocus recessivity cross-validated”. American Journal of Human Genetics 55 (5): 981–90. PMC 1918341. PMID 7977362. 
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 National Institute of Arthritis and Musculoskeletal and Skin Diseases (March 2007). „What Is Vitiligo? Fast Facts: An Easy-to-Read Series of Publications for the Public Additional”. Pristupljeno July 18, 2010. 
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 Halder RM, et al. (2007). „72. Vitiligo”. u: Wolff K, Freedberg IM, Fitzpatrick TB (eds). Fitzpatrick's dermatology in general medicine (7th izd.). New York: McGraw-Hill Professional. ISBN 978-0-07-146690-5. OCLC 154751587. 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 Huggins RH, Schwartz RA, Janniger CK (December 2005). „Vitiligo”. Acta Dermatovenerologica Alpina, Panonica, et Adriatica 14 (4): 137–42, 144–5. PMID 16435042. 
  6. ↑ Picardi A, Pasquini P, Cattaruzza MS, Gaetano P, Melchi CF, Baliva G, Camaioni D, Tiago A, Abeni D, Biondi M (2003). „Stressful life events, social support, attachment security and alexithymia in vitiligo. A case-control study”. Psychotherapy and Psychosomatics 72 (3): 150–8. DOI:10.1159/000069731. PMID 12707482. 
  7. ↑ 7,0 7,1 Anon. „What are the treatment options for vitiligo?”. Patient UK. EMIS & PiP. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-21. Pristupljeno 1 February 2010. 
  8. ↑ Scherschun, L; Kim, JJ; Lim, HW (2001). „Narrow-band ultraviolet B is a useful and well-tolerated treatment for vitiligo”. Journal of the American Academy of Dermatology 44 (6): 999–1003. DOI:10.1067/mjd.2001.114752. PMID 11369913. 
  9. ↑ Don, Philip; Iuga, Aurel; Dacko, Anne; Hardick, Kathleen (2006). „Treatment of vitiligo with broadband ultraviolet B and vitamins”. International Journal of Dermatology 45 (1): 63–5. DOI:10.1111/j.1365-4632.2005.02447.x. PMID 16426381. 
  10. ↑ Tanghetti EA (February 2003). „Tacrolimus ointment 0.1% produces repigmentation in patients with vitiligo: results of a prospective patient series”. Cutis 71 (2): 158–62. PMID 12635898. 
  11. ↑ Silverberg NB, Lin P, Travis L, et al. (November 2004). „Tacrolimus ointment promotes repigmentation of vitiligo in children: a review of 57 cases”. Journal of the American Academy of Dermatology 51 (5): 760–6. DOI:10.1016/j.jaad.2004.05.036. PMID 15523355. 
  12. ↑ Juhlin L, Olsson MJ (November 1997). „Improvement of vitiligo after oral treatment with vitamin B12 and folic acid and the importance of sun exposure”. Acta Derm. Venereol. 77 (6): 460–2. PMID 9394983. 
  13. ↑ Olsson MJ, Juhlin L (October 1992). „Melanocyte transplantation in vitiligo”. Lancet 340 (8825): 981. DOI:10.1016/0140-6736(92)92875-G. PMID 1357390. 
  14. ↑ Olsson MJ, Juhlin L (November 2002). „Long-term follow-up of leucoderma patients treated with transplants of autologous cultured melanocytes, ultrathin epidermal sheets and basal cell layer suspension”. The British Journal of Dermatology 147 (5): 893–904. DOI:10.1046/j.1365-2133.2002.04837.x. PMID 12410698. 
  15. ↑ 15,00 15,01 15,02 15,03 15,04 15,05 15,06 15,07 15,08 15,09 Halder RM, et al. Vitiligo. In: Wolff K, et al. Fitzpatrick's Dermatology in General Medicine. 7th ed. New York, N.Y.: McGraw-Hill Professional; 2007
  16. ↑ Kwinter J, Pelletier J, Khambalia A, Pope E (February 2007). „High-potency steroid use in children with vitiligo: a retrospective study”. Journal of the American Academy of Dermatology 56 (2): 236–41. DOI:10.1016/j.jaad.2006.08.017. PMID 17224367. 
  17. ↑ Jin Y, Birlea SA, Fain PR, et al. (May 2010). „Variant of TYR and Autoimmunity Susceptibility Loci in Generalized Vitiligo”. N. Engl. J. Med. 362 (18): 1686–97. DOI:10.1056/NEJMoa0908547. PMC 2891985. PMID 20410501. 
  18. ↑ Strömberg S, Björklund MG, Asplund A, et al. (April 2008). „Transcriptional profiling of melanocytes from patients with vitiligo vulgaris”. Pigment Cell & Melanoma Research 21 (2): 162–71. DOI:10.1111/j.1755-148X.2007.00429.x. PMID 18426409. 
  19. ↑ Hedstrand H, Ekwall O, Olsson MJ, et al. (September 2001). „The transcription factors SOX9 and SOX10 are vitiligo autoantigens in autoimmune polyendocrine syndrome type I”. The Journal of Biological Chemistry 276 (38): 35390–5. DOI:10.1074/jbc.M102391200. PMID 11423552. 
  20. ↑ Mashaghi A et al. Possible association of the CD4 gene polymorphism with vitiligo. Clin Exp Dermatol. (2010) 35(5):521-4. link
  21. ↑ Gregersen PK (March 2007). „Modern genetics, ancient defenses, and potential therapies”. The New England Journal of Medicine 356 (12): 1263–6. DOI:10.1056/NEJMe078017. PMID 17377166. 
  22. ↑ Jin Y, Mailloux CM, Gowan K, et al. (March 2007). „NALP1 in vitiligo-associated multiple autoimmune disease”. The New England Journal of Medicine 356 (12): 1216–25. DOI:10.1056/NEJMoa061592. PMID 17377159. 
  23. ↑ Original by Alan Light
  24. ↑ Barber, Lynn (2001-10-28). „Glad to be Graham”. The Guardian (London). Pristupljeno 2010-04-09. 
  25. ↑ 'I'm a black man turning white on television'", BrisbaneTimes, December 18, 2007
  26. ↑ „Turning White”. Turning White. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-19. Pristupljeno 2011-01-31. 
  27. ↑ „FOX TV Reporter Refuses to Give In to Skin Disorder Turning Him White”. Associated Press. Fox News Channel. 2007-12-17. Pristupljeno 2009-02-09. »'I'm a black man turning white on television and people can see it,' says Thomas, an anchor and entertainment reporter for the local Fox Broadcasting Company affiliate. 'If you've watched me over the years, you've seen my hands completely change from brown to white.'« 
  28. ↑ Baxter, Biddy; Barnes, Edward (1989). „9. Crest of a Wave”. Blue Peter: The Inside Story. Letchworth: Ringpress. str. 214–216. ISBN 0-948955-50-3. 
  29. ↑ Epstein, Angela; Fielding, Yvette (6 May 2003). „My skin colour changed from dark olive to a bleach white”. Daily Mail (London: Associated Newspapers): str. 39. ISSN 0307-7578. 
  30. ↑ Atkinson, Jim (1996-03-01). „Pale by Comparison”. Texas Monthly. Pristupljeno 2011-01-31. 
  31. ↑ „Famous People Vitiligo”. Vitiligos.com. 2010-02-12. Pristupljeno 2011-01-31. 
  32. ↑ „Scott Jorgensen talks about rare skin condition”. Fiveknuckles.com. Pristupljeno 2011-01-31. 
  33. ↑ „Daniel Bryan tweets about his skin condition”. Twitter.com. Pristupljeno 2011-07-29. 
  34. ↑ „Mad Men star's stress disease”. The Age (Melbourne). 2010-09-06. 
  35. ↑ http://www.vitiligoguide.com/famous-people/john-henson/

Eksterni linkovi uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Vitiligo&oldid=41584097