Viralni vektor je oruđe koje se često koristi u molekularnoj biologiji za isporuku genetičkog materijala u ćelije.[1] Ova proces se može vršiti unutar živog organizma (in vivo) ili u ćelijskoj kulturu (in vitro). Virusi su evoluirali specijalizovane molekularne mehanizme za efikasni transport njihovog genoma u ćelije koje inficiraju. Isporuka gena virusima se naziva transdukcija, a inficirane ćelije su trandukovane. Ovaj mehanizam je našao laboratorijsku primenu tokom 1970-tih. Paul Berg je koristio modifikovani SV40 virus koji je sadržao DNK iz bakteriofaga lambda da inficira ćelije bubrega majmuna održavane u kulturi.[2]

Reference uredi

  1. Bruce Alberts, Alexander Johnson, Julian Lewis, Martin Raff, Keith Roberts, Peter Walter (2002). Molecular Biology of the Cell. New York: Garlard Science. ISBN 0-8153-3218-1. 
  2. Goff SP, Berg P (December 1976). „Construction of hybrid viruses containing SV40 and lambda phage DNA segments and their propagation in cultured monkey cells”. Cell 9 (4 PT 2): 695–705. DOI:10.1016/0092-8674(76)90133-1. PMID 189942. 

Literatura uredi