Viktor Novak (Donja Stubica, 4. februar 1889Beograd, 1977) je bio jugoslavenski istoričar, profesor istorije i pomoćnih istorijskih nauka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Beogradu, te član SANU i dopisni član JAZU.

Biografija uredi

Godine 1913. završio je Filozofski fakultet u Zagrebu i zatim proveo godinu dana u Rimu na specijalizaciji u pomoćnim historijskim naukama, osobito latinskoj paleografiji. Godine 1915. odbranio je doktorsku disertaciju „Ban Mihac Mihaljević i njegovo doba“.

Radio je kao gimnazijski profesor i rukovodilac Rukopisnog odeljenja Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Od 192022. docent, 192224. profesor pomoćnih povijesnih znanosti i povijesne metodike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1929. do penzioniranja 1959. profesor hrvatske historije i pomoćnih historijskih nauka na Univerzitetu u Beogradu. Za vreme Drugog svetskog rata hapšen je i zatvaran u Banjički logor.

U svom naučnom radu bavio se latinskom paleografijom i diplomatikom. Godine 1952. objavio je knjigu Latinska paleografija, koja se ubraja u značajna dela te naučne discipline.

Baveći se istorijom političke misli u Južnih Slavena u 19. i 20. vijeku, prikupljao je arhivsku i štampanu građu i objavio mnoštvo studija i monografija poput radova o Franji Račkom (1925, 1929, 1958), Maksimilijanu Vrhovcu (1928), Natku Nodilu (1934, 1955), Josipu Juraju Štrosmajeru (1940) i Ivanu Kukuljeviću-Sakcinskom (1955, 1959), kao i prepisku Valtazara Bogišića i Franje Račkog (1960).

U monografijama Magnum Krimen (1948) i Vatikan i Jugoslavija (I, 1953) tematizovao je rimokatolički klerikalizam i negativni uticaj Vatikana među Južnim Slovenima.

Osim historijskog naučnog rada, posvetio se i muzičkoj kulturi. Osnivač je bivšeg zagrebačkog hora Lisinski (1910). Bio je predsednik Prvog beogradskog pevačkog društva i beogradskog Kornelija Stankovića, kao i inicijator osnivanja Južnoslovenskog pevačkog saveza u Beogradu i Sveslovenskog pevačkog saveza u Pragu. Objavio je niz muzikoloških eseja i nekoliko stotina muzičkih kritika.

Odabrana dela uredi

  • Scriptura Beneventana s osobitim obzirom na tip dalmatinske beneventane, Zagreb 1920.
  • Evangeliarium Spalatense, Split 1923.
  • Franjo Rački u govorima i raspravama, Zagreb 1925.
  • Maksimilijan Vrhovac, Bratstvo, 1928.
  • Notae palaeographicae, chronologicae et historicae, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, 1928.
  • Aliquid de nominibus ducum Croatorum in antiquissimo evangeliario Cividalensi. Nota palaeographico-historica, Zbornik u čast Bogdana Popovića, 1929.
  • Franjo Rački, Bratstvo, 1929.
  • Masarik i Jugosloveni, SKG, 1930.
  • Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva, Beograd 1930.
  • Sveslavenska misao, Ljubljana 1930.
  • Mihailo Polit-Desančić i Hrvati, LMS, 1932.
  • Natko Nodilo, Novi Sad 1935.
  • Rad Stanoja Stanojevića na srpskoj diplomatici, Glasnik Istorijskog društva u Novom Sadu, 1938.
  • Dva antipoda. Štrosmajer i Mihanović, Beograd 1940.
  • Magnum Crimen. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb 1948.
  • Ferdo Šišić, Ljetopis JA, 1949, 54.
  • Supetarski kartular, Djela JA, 1952, 43.
  • Latinska paleografija, Beograd 1952.
  • Vatikan i Jugoslavija, I, 1953 (na srpskohrvatskom, francuskom i engleskom jeziku).
  • Outline of Jugoslav Historiography, Ten Years of Jugoslav Historiography, 1945–1955, Beograd 1955.
  • Natko Nodilo, Zadarska revija, 1955.
  • Paleografija i slavensko-latinska simbioza od VII–XV stoljeća, Istorijski časopis, 1957.
  • Franjo Rački, Beograd 1958.
  • Nikola Vulić, naučnik i čovek. Uvod u knjigu N. Vulića: Iz rimske književnosti, SKZ, 1959.
  • Valtazar Bogišić i Franjo Rački. Prepiska (1866–1893), Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, SAN, I od., 1960, XXV.
  • Pojava i proširenje karolinške minuskule u Dalmaciji, Glas SAN, 1963, CCLV.

Celokupna bibliografija: B. Telebaković-Pecarski, Zbornik filozofskog fakulteta u Beogradu, 1963.

Izvori uredi