Vijetnamizacija
Vijetnamizacija (engleski: Vietnamization) je izraz kojim se opisuje službena politika, odnosno strategija američke vlade u završnim godinama vijetnamskog rata, kada je na čelu SAD bio predsjednik Richard Nixon. U svojoj osnovi je predstavljala promjenu fokusa sa nastojanja da se neposrednim korištenjem američkih vojnih resursa unište ili poraze Viet Congovi komunistički gerilci i Sjeverni Vijetnam na nastojanje da se vlada i oružane snage Južnog Vijetnama ojačaju dovoljno kako bi im se mogli samostalno suprotstaviti. Poticaj za vijetnamizaciju je bila sve veća nepopularnost rata, koji ni nakon nekoliko godina i usprkos ogromnim uloženim resursima, uključujući 500.000 američkih vojnika na terenu, nije rezultirao konvencionalnom vojnom pobjedom i koji je umjesto toga počeo produbljivati političke i druge podjele, pa i nasilne sukobe u samom američkom društvu. Nixon, koji je u burnoj 1968. godini izabran obećavši kako će rat završiti "časnim mirom", bio je prije svega zainteresiran za povlačenje američkih trupa iz Južnog Vijetnama, čiji su najveći dio tada činili prisilno regrutirani mladići. Njihove zadaće su trebale preuzeti južnovijetnamske trupe koje su tokom sljedećih nekoliko godina podvrgavane intenzivnoj obuci, odnosno u čije su naoružanje i opremu utrošena ogromna sredstva iz američkog vojnog budžeta. Kako bi postigao taj cilj, odnosno spriječio neprijatelja da iskoristi tako stvoreni vakuum u prijelaznom periodu, Nixon je bio spreman privremeno eskalirati rat, odnosno poduzeo je kratke invazije susjednih i formalno neutralnih Kambodže 1970. i Laosa 1971. godine. Nixonova strategija se, usprkos određenih neuspjeha, činila opravdanom kada su 1972. godine južnovijetnamske snage uz podršku američke avijacije uspjele samostalno zaustaviti veliku sjevernovijetnamsku Uskršnju ofanzivu, a nakon čega su 1973. godine potpisani Pariški mirovni sporazumi kojim je formalno okončan sukob. Posljednje američke borbene jedinice su se povukle iz Vijetnama nekoliko mjeseci kasnije. Međutim, južnovijetnamske snage nekoliko godina kasnije nisu bile u stanju zaustaviti novu sjevernovijetnamsku ofenzivu kojom je srušen režim Republike Vijetnam i okončan rat. Tada su sjevernovijetnamske snage zarobile ogromne količine modernog američkog oružja i opreme koje su im, između ostalog, omogućile da nekoliko godina kasnije u tzv. Trećem indokineskom ratu pobijede svoje dotadašnje saveznike - Crvene Kmere i NR Kinu.
