Versifikacija ili verzifikacija (lat. versus = stih) znanost je o građenju stihova, odnosno skup pravila koja opisuju način oblikovanja stihova i ostvarivanja pjesničkog ritma. U tom smislu istoznačna je terminima metrika i prozodija. Dijelom je književne teorije i stilistike.

U širem smislu versifikacija označava stihotvorstvo, kovanje stihova, pretvaranje proznog teksta u stihovni.

Versifikacija se dijeli na: uredi

  • silabička ili kvalitativna versifikacija - ritam se postiže brojem slogova (šesterac, osmerac, deseterac, jedanaesterac...), rimom i cezurom (stankom). Svojstvena je nacionalnim književnostima počevši od srednjeg vijeka.
  • naglasna ili akcenatska (tonska) versifikacija - pravilno se izmjenjuju, odnosno ponavljaju, naglašeni i nenaglašeni slogovi. Osnovna jedinica je akcentska stopa.
  • metrička ili kvantitativna (klasična, antička) versifikacija - pravilno se izmjenjuju dugi i kratki slogovi. Osnovna je jedinica metrička stopa; svojstvena je grčkoj i rimskoj književnosti.