Valerij Čkalov

Valerij Pavlovič Čkalov (rus. Валерий Павлович Чкалов; 2. februar 1904 - 15. decembar 1938) bio je sovjetski vojni i probni pilot, koji je zahvaljujući svojim pothvatima stekao slavu i popularnost te oko koga je Staljinov režim stvorio propagandni kult.

Valerij Pavlovič Čkalov
Karijera
Čin kombrig (brigadir ili brigadni general)
Rod vojske Sovjetsko ratno zrakoplovstvo

Rodio se kao sin skromnog proizvođača kotlova. Neko vrijeme je pohađao tehničku školu u Čerepovcu, prije nego što se pridružio ocu u njegovom zanatu. Za vrijeme ruskog građanskog rata 1919. godine je prvi put vidio avion, te se zbog toga priključio Crvenoj armiji kako bi dobio priliku pilotirati jednim od njih. Školovanje za pilota je završio 1924. godine. Sa vremenom je izgradio reputaciju po hrabrosti, ali i razvijanju inovativnih tehnika, posebno u oblasti aerobatike. Svjetsku slavu je stekao 1936. i 1937. godine kada je sudjelovao u nekim od rekordno dugih letova. Najpoznatiji od njih se zbio od 18. do 20. juna 1937. godine, kada je sa avionom Tupoljev ANT-25 za 63 sata neprekidnog leta došao iz Moskve u Vancouver u američkoj državi Washington; taj je let bio važan jer je dokazao praktičnost korištenja Sjevernog pola za skraćivanje letova iz Evrope u Sjevernu Ameriku. Čkalov je za svoja dostignuća čak dva puta odlikovan odrednom heroja Sovjestkog Saveza. Poginuo je prilikom probnog leta lovačkog aparata Polikarpov I-180; njegova je smrt označila de facto kraj karijere poznatog aviokonstruktora Nikolaja Polikarpova.

Čkalov je i nakon smrti dobio niz priznanja. Grad Orenburg je od 1938. do 1957. nosio njegovo ime, a godine 1941. je o njemu snimljen biografski film.

Vanjske veze uredi