Valdemar od Švedske

Valdemar rođen kao Valdemar Birgersson (-, oko 1238.- Nyköping, 26. decembar 1302.[1]), bio je švedski kralj od 1250. do 1275.[2]

Valdemar
Magnusov pečat
Švedski kralj
Vladavina 1250. - 1275.
Prethodnik Erik XI
Nasljednik Magnus III
Supruga Sofia (Eriksdotter) od Danske
Djeca Ingeborg, Erik, Rikissa, Katarina, Margareta, Maria
Puno ime
Magnus Birgersson
Dinastija Bjelbo
Otac Birger jarl Magnusson
Majka Ingeborg Eriksdotter
Rođenje oko 1238.
Smrt 26. decembar 1302.
-Nyköping
Vjera katolik

Biografija uredi

Valdemar je izabran za kralja 1250., ali praktički sve do očeve smrti 1266., on i nije upravljao zemljom već njegov otac - Birger jarl (Magnusson), pa je živio u njegovoj sjeni. Oženio se 1260. u Jönköpingu sa danskom princezom Sofijom[1] sestrom kralja Erika IV.

Valdemar je ušao u konflikt sa braćom Erikom i Magnusom Ladulåsom zbog ljubavne afere koju je 1272 imao sa ženinom sestrom Juttom, inače redovnicom, sa kojom je dobio i dijete. Zbog tog je 1274. hodočastio u Rim da dobije oprost od pape Grgura X. Ovaj mu ga je i dao ali uz brojne koncesije na koje je morao pristati, od toga da priznaje papu kao svog suverena, do direktnog slanja poreza u Rim.

Ti ustupci potakli su njegovu braću na pobunu[2] oni su ga porazili u Bitci kod Hove (Västergötland) - 1275. pa je on abdicirao a na njegovo mjesto uspeo se mlađi brat Magnus Ladulås.[1]

Valdemar je pobjegao u Norvešku u kojoj je u egzilu živio do smrti, bezuspješno pokušavajući skovati zavjere kojima bi se vratio na švedski tron.[2]

Ostao je upaćen kao loš ratnik, jer dok su se njegovi vojnici borili kod Hove, u bitci koja ga je koštala krune, on je mirno spavao u nedalekom samostanu Ramundeboda, dok mu je žena igrala šah.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Valdemar Birgersson (švedski). Historiska Personer. Pristupljeno 01. 09. 2015. [mrtav link]
  2. 2,0 2,1 2,2 Valdemar Birgersson (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 01. 09. 2015. 

Vanjske veze uredi

Prethodnik: Švedski kralj Nasljednik:
Erik XI Magnus III