Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine je najviši pravni akt Federacije Bosne i Hercegovine. Donesen je na sjednici Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine 30. marta 1994. godine, pod predsjedavanjem Mariofila Ljubića nedugo nakon postizanja Washingtonskog sporazuma.[1]
Historija uredi
Ustavom iz 1994. godine, Bošnjaci i Hrvati su proglašeni konstitutivnim narodima, određeni su načina dogovora za uređenja odnosa sa Republikom Srpskom, dogovorena je podjela Federacije na kantone, usvojeni su zvanično ime, glavni grad, grb, zastava, himna, pečat i drugi simboli Federacije. Kao službeni jezici usvojeni su bosanski i hrvatski jezik, a kao službeno pismo je odeđena latinica, dok se drugi jezici mogu koristiti kao sredstva komunikacije i nastave. U ostalim se poglavljima definišu prava, slobode i obaveze građana Federacije, te definiše pojam državljanstva Federacije Bosne i Hercegovine.[1]
Poglavlja uredi
Usvojeni tekst sastoji se od sljedećih poglavlja:[1]
- I Uspostava Federacije
- II Ljudska prava i osnovne slobode
- III Podjela nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti
- IV Struktura federalne vlasti
- V Kantonalne vlasti
- VI Općinske vlaste
- VII Međunarodni odnosi
- VIII Amandman na Ustav
- IX Usvajanje i stupanje na snagu Ustavai prijelazna rješenja
- X Aneks Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine
Amandmani uredi
Od 1994. do 2013. donesena su 103 amandmana na Ustav FBiH, kojima su određeni dijelovi teksta usklađeni s Ustavom Bosne i Hercegovine, te uređena neka otvorena pitanja u odnosima zainteresiranih strana. Amandmanima XXVII-XXIX, kao konstitutivni narodi, pored Bošnjaka i Hrvata dodaju se i Srbi, a službenim jezicima se proglašavaju bosanski, hrvatski i srpski jezik, a kao službena pisma latinica i ćirilica.[1]
Reference uredi
Vanjski linkovi uredi
- Ustav Federacije BiH Arhivirano 2014-01-13 na Wayback Machine-u