Unutrašnja Austrija

Unutrašnja Austrija (njemački: Innerösterreich) je za razliku od Prednje Austrije naziv za habsburgške domene južno od Prijevoja Semmeringa onosno za Štajersku, Korušku Kranjsku i Gorišku grofiju (Austrijsko primorje), koji se pojavio u u 16. vijeku.

Unutrašnja Austrija
Innerösterreich
Karta Unutrašnje Austrije
Karta Unutrašnje Austrije
Karta Unutrašnje Austrije

Historija uredi

Kad su habsburške zemlje podijeljene 1379., Albrecht III. Habsburgški dobio je domene uz Dunav (Gornju i Donju Austriju), a njegov brat Leopold III. Habsburški; Štajersku, Korušku, Kranjsku, Tirol, Centralnu Istru i stare habsburške zemlje na zapadu.[1]

Nakon Albrechtove smrti 1395., izbili su novi sukobi među članovima Habsburgške dinastije. Oni su izglađeni sporazumom sklopljenim u Beču, tako da je Leopoldova porodična grana, podijeljena je na štajersku i tirolsku granu, to je rezultiralo sa pojavom tri kompleksa austrijskih teritorija u 16. vijeku.[1]

Tako su dijelovi Austrijskog vojvodstva od tad bili poznati kao Donja Austrija (Niederösterreich) (ona se tad sastojala od Donje i Gornje Austrije), Unutrašnje Austrije (Innerösterreich) koja se sastojala od Štajerske, Koruške, Kranjske i Austrijskog primorja i Prednje Austrije (Vorderösterreich) koja se sastojala od Tirola i zapadnih domena.[1]

Centralna administracija za Unutrašnju Austriju formirana je u Grazu, ona se sastojala od Tajnog vijeća (Geheimer Rat) zaduženog za vanjske poslove i dinastička pitanja, Dvorske riznice (Hofkammer) - financije i budžet i Dvorskog ratnog vijeća zaduženog za zaštitu granica (Hofkriegsrat). Administracija je slala svoje delegate na zasjedanja Carske Dijete i kurije.[1]

Administracija Unutrašnje Austrije formirala je 1578. u Hrvatskoj Vojnu krajinu, o kojoj se brinula, pa je iz tih razloga 1579 je izgradila utvrdu Karlsburg (današnji Karlovac) kao novi centar za kordinaciju odbrane granica.[1]

Kad je car Svetog rimskog carstva Karl V abdicirao i na njegovo mjesto stupio 1558. - Ferdinand I., upravljanje carstvom preuzela je austrijska (njemačka) grana Habsburgovaca. Njegov sin Maximilian II preuzeo je zajednički sa ocem upravu po Češkoj, Ugarskoj i zemljama duž Dunava (1564.). Maximilijanov brat Ferdinand II Tirolski dobio je na upravljanje Tirol i Prednju Austriju, a mlađi brat Karl II Štajerski dobio je Unutrašnju Austriju, pa se ipreselio u Graz.[1]

Od 1619. kad je Karlov sin Ferdinand II, izabran za car Svetog rimskog carstvau Frankfurtu, prestalo se koristiti ime Unutrašnja Austrija. Od tad je Beč je postao prijestolnica imperija Od tog vremena pa nadalje, nekadašnja administracija Unutrašnje Austrije, odnosno njeni guverneri u Grazu, Klagenfurtu, Ljubljani i Goriziji, uz njima podređene guvernere u Trstu, Rijeci, Akvileji i Bovcu postali su posrednici dvora u Beču.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Innerösterreich (engleski). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 04. 03. 2016. 

Vanjske veze uredi