Ulvila (švedski: Ulvsby) je grad i općina na jugozapadu Finske od 13,322 stanovnika.[1]

Ulvila
Crkva sv.Olafa
Crkva sv.Olafa
Crkva sv.Olafa
Koordinate: 61°26′N 21°54′E / 61.433°N 21.900°E / 61.433; 21.900
Država  Finska
Regija Satakunta
Vlast
 - gradonačelnik Arto Saarinen
Površina
 - Ukupna 400.7 km²[1]
Stanovništvo (2014.)
 - Područje utjecaja 13,322[1]
 - Gustoća područja utjecaja 33.2 stan. / km²[1]
Vremenska zona UTC+2 (UTC+3)
Službene stranice
www.ulvila
Karta
Ulvila na mapi Finske
Ulvila
Ulvila

Geografske karakteristike uredi

Ulvila leži u Regiji Satakunta, duž obala rijeke Kokemäenjoki udaljena samo 9 km istočno od administrativnog centra regije Porija, 140 km od Turkua i 240 km sjeverozapadno od glavnog grada države Helsinkija.[2]

Ulvila je u Finskoj poznata po svojoj slavnoj i dugoj historiji, jer je već u srednjem vijeku bila važno hanzeatsko trgovište, koje je status grada dobilo 1365, iako ima nekih dokumenata u kojima se ona navodi kao grad čak i prije tog.[2]

Ulvila je pored Turkua i Porvooa - jedan od najstarijih finskih gradova.[2]

Historija uredi

Tokom srednjeg vijeka u Finskoj je osnovano svega šest gradova, to su bili; Turku 1290, Porvoo 1347 , Ulvila 1365., Viipuri 1403 (on je tada pripadao Finskoj), Rauma 1442 i Naantali 1443.[3]

Ulvila je povelju o statusu grada dobila od švedskog kralja Alberta od Mecklenburga 7. februara 1365.[3] To je bio smišljeni čin Stockholma, koji je na taj način Ulvili dodjelio monopol u trgovini po Botnijskom zaljevu; istovremeno je provođena blokada karelijskih brodova na njihovoj plovidbi po Botnijskom zaljevu na ruti za Tallinn.[3]

Ulvila je za srednjeg vijeka zapravo bila najsjeverniji grad čitavog švedskog imperija, i stoga izuzetna važna za carstvo, pogotovo za trgovinu po Botnijskom zaljevu. Njen položaj na ušću rijeke Kokemäenjoki omogućavao joj je i dobre veze sa unutrašnjošću zemlje, pa je u prvo vrijeme grad cvao.[3] To je trajalo sve do 16. vijeka kad je švedski kralj Gustav Vasa zaželio trgovinu u Finskoj koncentrirati u tri grada Turkuu, Viipuriju i Helsinkiju.[3] Zbog toga je 1550. naredio da se građani Ulvile presele u Helsinki i napuste svoj grad, ta mjera nije dugo potrajala, jer je već 1557. dozvoljeno da se oni koji to žele mogu vratiti u stare domove.[3]

Kako jednu nevolju slijedi gotovo po pravilu i druga, i to veća, a to je bilo izostatičko podizanje tla, koje je ulvilsku luku učinilo preplitkom za velike brodova. Tadašnji švedski guverner Finske vojvoda Johan naredio je 1558. da se građani Ulvile presele 7 km bliže novom ušću rijeke, tako je nastao Pori.[3] Nakon tog je Ulvila opustila, i izgubila status grada, ponovno ga je dobila 1. januara 2000., kao počast dugoj i slavnoj historiji grada, ali i zbog njegove nove pozicije kao aktera suvremenog razvoja.[3]

Znamenitosti uredi

Najveća znamenitost Ulvile je njena srednjovjekovna kamena crkva sv.Olafa, koja još uvijek služi svrsi. Pored nje tu su i ostatci druge još starije (prvobitne) crkve, udaljeni 1,5 km na lokalitetu Liikistö.[2]

Nova znamenitost grada je vijećnica, proširena 1992.[2]

Privreda uredi

U Ulvili najviše ljudi radi u administraciji i uslugama, njih 61.0 %, u industriji radi 34.0 %, a poljoprivredom i šumarstvom se bavi 3.5 % stanovnika.[2] Najpoznatiji industrijski pogon grada je Friitala, koja se bavi kožom i kožnom galanterijom. Njena stara tvornica je danas pretvorena u muzej koji je jedna od turističkih atrakcija grada.[2]

Gradovi prijatelji uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 „Finland: Satakunta” (engleski). City population. Pristupljeno 04. 12. 2015. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 „Ulvila in a nutshell” (engleski). Ulvilan kapunki. Pristupljeno 05. 12. 2015. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 „A History of Ulvila - briefly” (engleski). Ulvilan kapunki. Pristupljeno 05. 12. 2015. 

Vanjske veze uredi