Tri liberalne godine

Španska buržoaska revolucija ili Tri liberalne godine (Trienio Liberal) naziv je za revoluciju španskih liberala u periodu od 1820. do 1823. godine. Ugušena je odlukom Svete alijanse i vojnom intervencijom francuske armije.

Dokument kojim se kralj Ferdinand VII 1820. godine zakleo na poštovanje ustava

Uzroci uredi

 
Ferdinand, Francisko Goja

Kralj Ferdinand VII je, po dolasku na vlast 1814. godine, ukinuo ustav iz 1812. godine. U Španiji je ponovo uspostavljen apsolutizam. Reakcija liberala dovela je do potpunog političkog i ekonomskog zastoja i gubitka kolonija u Južnoj Americi koje su se, koristeći se situacijom, izborile za nezavisnost. Pokušaji podizanja revolucije su brzo gušeni. Godine 1814. ugušen je ustanak u Navari, a 1815. godine u Korunji. Pokušaji proglašenja ustava od 1816. do 1819. godine takođe su bili neuspešni.

Revolucija uredi

Liberali su, i pored stalnih neuspeha, i dalje nastavljali borbu protiv apsolutizma. Dana 1. januara 1820. godine pukovnik Rafael Riego pokrenuo je omanji odred vojske na Andaluziju kako bi podigao celu zemlju na ustanak. Pohod je završen neuspehom, ali je inspirisao narod da podigne ustanak u celoj zemlji. Kralj je 9. marta prisiljen da objavi ustav iz 1812. godine. Vlast su preuzeli liberali koji donose niz zakona koji su se odnosili na ukidanje feudalizma i smanjenje privilegija katoličke crkve. Godine 1822. vlast prelazi u ruke radikala (tzv. eksaltadosa) te je poprimila vojni, dinastički i buržoasko-liberalni karakter.

Reakcija uredi

 
Kongres u Veroni

Buržoaska revolucija u Španiji inspirisala je ustanike i u drugim evropskim zemljama: Portugal, Italiju, Francusku i Rusiju takođe su zahvatili nemiri. Ponovili su se događaji iz vremena Francuske revolucije koja je izazvala Francuske revolucionarne ratove Prve i Druge koalicije evropskih zemalja protiv buržoazije. Ovoga puta je postojala alijansa evropskih konzervativnih država (Sveta alijansa) koja je povela organizovaniju borbu protiv revolucionara. Oktobra 1822. godine održan je kongres u Veroni na kome je odlučeno da se revolucija uguši silom.

 
Rafael Riego (1784-1823)

Austriji, Rusiji i Pruskoj priključio se i francuski kralj Luj XVIII koji je strahovao od širenja revolucionarnih ideja u Francuskoj. Madrid je 5. januara 1823. godine primio ultimatum članica Alijanse u kome je naređeno da revolucionari smesta vrate suverenu vlast kralju Ferdinandu. Španska vlada odbila je mešanje stranih država u unutrašnje poslove Rusije. Članice Alijanse prekinule su diplomatske odnose sa Španijom.

Gušenje revolucije uredi

Dana 7. aprila 1823. godine francuska vojska od 100.000 ljudi pod komandom vojvode od Angulema prodire u Španiju. Mali odred francusko-italijanskih liberala na granici bez poteškoća je razbijen. Španska vlada nije stigla da organizuje značajniji otpor. Reakcionaristima je pomagalo i katoličko veštenstvo koje je u severnoj Španiji raspalilo religiozni fanatizam među seljaštvom. Mnogi ustanički generali prešli su na neprijateljsku stranu. Francuska vojska nije naišla na značajniji otpor. U Madrid je ušla 23. maja te centar liberala postaje Kadiks. Francuska vojska zauzela je tvrđave koje su ga branile 31. avgusta, a 1. oktobra je oslobođen kralj Ferdinand. Dana 4. novembra kapitulirala je Barselona. Rat je time završen, a pukovnik Riego pogubljen je 7. novembra. Katolička crkva kažnjavala je "nevernike" po presudi ponovo uspostavljene "svete inkvizicije".

Vidi još uredi

Izvori uredi