Treskavica je planina u centralnoj Bosni i Hercegovini. Nalazi se na području opština Kalinovik, Trnovo (Republika Srpska) i Trnovo (FBiH)

Od Sarajeva je udaljena oko 30 km. Pripada lancu dinarskih planina. Podijeljena je na dvije cjeline. Sjeverni dio se naziva Bosanska ili Trnovska Treskavica i južni dio pod nazivom Hercegovačka, Humska ili Kalinovačka.[1][2] Ni na јednoј bosanskoј planini nisu tako oštre i karakteristične razlike između pitome zelene vegetaciјe (na sjevernoj strani) i kršne divljine i goleti (na južnim obroncima) kao na Treskavici. Na zapadu je, uzvišenjem Hojta vezana sa Bjelašnicom. Na zapadu je i Visočica od koje je dijeli rijeka Ljuta. Dobila je ime po čestim manjim zemljotresima.

Najviši vrh Treskavice iznosi 2.088 metara nadmorske visine. Poznat je po tri imena:Paklijaš, Đokin toranj i Mala ćaba. Naziv Paklijaš odnosi se na područje malo južnije od vrha koje je dobilo ime zbog nepristupačnosti i surovosti terena. Naziv Đokin toranj je po metalnom objektu koji je tu bio izgrađen kao sklonište, a koji se veže za arhitektu, planinara, po imenu Đoka, koji je dao ideju za gradnju tog objekt. Ime Mala ćaba je kod lokalnog stanovništva iz religijskih razloga.

Izdvajaju se i vrhovi Oblik (1876m), Suve Lastve (2000m), Treskač, Zubovi, Oblik i Nikoline stijene na kojima su alpinisti ispenjali veliki broj alpinističkih smjeri.

Veliko jezero je najveće i najljepše na planini, dugo je 220 m, široko 185m, a duboko 6 m i nalazi se na nadmorskoj visini od 1548 m. Nekih 700 metara dalje, nakon strmog uspona, na 1675 metara nadmorske visine, nalazi se Crno jezero. Tu su još Bijelo, Platno i Malo jezero.

Na planini su i izvori pet velikih rijeka: Željeznice, Bistrice, Ljute, Bijele i Rakitnice. Prema legendi, Treskavica ima čak 365 izvora.

Pristup planini je iz sela Turovi, četiri kilometra udaljenom od Trnova, preko planinarskog doma Sustavac. Drugi pristup je iz planinarskog doma pod nazivom „Vrela“ i na području je Tušila, naselje Sinanovići.

Reference uredi

  1. http://www.kartabih.com/
  2. Vojnogeografski institut, Ed. (1962): Lelija (List karte 1:25.000, Izohipse na 10 m). Vojnogeografski institut, Beograd

Vanjski linkovi uredi