Traži i naći ćeš se odnosi na čuvenu Isusovu izreku koja je, u raznim oblicima, zabeležena na više mesta u Novom zavetu i u apokrifima.

Staklopis Isusa u hinduističkom stilu.

Izreka ohrabruje na upornost u iskanju, traženju, traganju. Često se tumači u smislu duhovnog traganja za znanjem ili istrajnosti u molitvi.

Kod Mateja i Luke je povezana sa pričom o prijatelju u ponoć.

Novi zavet uredi

U priči o ponoćnom prijatelju, zabeleženoj u Evanđelju po Luki, Isus ovom izrekom ohrabruje ljude da se mole Bogu. Isus prvo podseća da nema takvog prijatelja koji će odbiti ako mu zatražimo hleba u ponoć, ako ne zbog prijateljstva, onda zbog naše upornosti. Potom zaključuje:

 
John Everett Millais, Priča o prijatelju u noći.

Ištite i daće vam se: tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvara mu se.

– Evanđelje po Luki, glava 11:9-10 (prevod Vuk Karadžić)

Ili u nešto drukčem prevodu:

Molite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se. Jer svako ko moli dobiva, i ko traži nalazi, i otvoriće se onom koji kuca.

– Evanđelje po Luki, glava 11:9-10 (prevod Emilijan Čarnić)

U nastavku priče Isus zaključuje da kada ljudi, koji su zli, tako postupaju onda će nam dobri Bog dati mnogo više.

Apokrifi uredi

Evanđelje po Tomi prenosi veoma sličnu Isusovu izreku:

 
"Kucaj i otvoriće ti se".

„Ko traži, naći će. Ko kuca, otvoriće mu se.“

– Evanđelje po Tomi, izreka 94

Na drugom mestu Toma prenosi izreku u nešto razrađenijem obliku:

»Ko traži, neka ne stane tražiti dok ne nađe. Našavši, začudiće se. Začuđen, diviće se. I tada će vladati nad svim.«

– Evanđelje po Tomi, izreka 2

Evanđelje po Hebrejima takođe prenosi izreku u proširenom vidu, slično kao kod Tome:

»Ko traži, neće stati dok ne nađe; našavši, začudiće se; začuđen, vladaće; i vladajući, počinuće.«[1]

Tumačenja uredi

Uobičajena hrišćanska interpretacija ovih Isusovih reči je ohrabrenje na molitvu. Neki proučavaoci, međutim, smatraju da Isus ovim rečima ohrabruje na traženje znanja ili mudrosti.[2][3]

Isusovu napomenu o ljudima kao zlima, neki tumače da se odnose na sve ljude, Fowler smatra samo u poređenju sa Bogom, dok drugi tumače da se osnosi samo na neke ljude. Dok kod Mateja piše da nam Bog u odgovor na traženje daje „dobre stvari“, kod Luke piše da nam Bog daje „duha svetoga“. Neki naučnici smatraju da je Matej bliži originalnoj Isusovoj izreci[4], dok drugi smatraju da je verodostojnija kod Luke.[3]

Gnostici uredi

Ranohrišćanski apokrifni spis Učenje Silvanovo sadrži pasus koji tumači Isusovu izreke o kucanju i traženju u smislu duhovnog istraživanja i samospoznaje:

Kucaj na sebe kao na vrata i idi po sebi kao po pravom putu. Jer ako ideš tim putem, nemoguće je da zalutaš... .Otvori sam vrata da bi znao šta je... Što god otvoriš za sebe, otvorićeš.[5]

Crkveni oci uredi

Hrišćanski apologeta Tertulijan (3. vek) piše protiv duhovnog istraživanja, smatrajući da vernici ne smeju postavljati pitanja, jer „pitanja čine ljude jereticima"[6], već moraju prihvatiti propisano pravilo vere.[5] On zna da će se „jeretici" bez sumnje protiviti, pozivajući se na Isusove reči: „Ištite, i daće vam se; tražite, i naćićete; kucajte, i otvoriće vam se" (Matej 7: 7). Ali Tertulijan nema strpljenja s takvim ljudima: „Gde se završava potraga? Čovek traži da bi našao; a pronalazi da bi verovao."[7] Tertulijan zaključuje da pošto sada crkveno pravilo vere daje neposredan odgovor na sva pitanja, ako ljudi i dalje traže, reč je o čistoj tvrdoglavosti:

Uklonite onoga koji uvek traži, jer on nikad ništa ne nalazi; jer ništa ne može biti nađeno tamo gde on traži. Uklonite onoga ko uvek kuca, jer gde on kuca je mrak, i nema nikog da otvori; uklonite onog ko uvek pita, jer on pita onoga ko ne čuje.[8]

Irenej se slaže: »Prema ovakvom načinu postupka, čovek bi uvek tražio, a nikad ne bi našao zato što je odbacio sam metod otkrića[9] Jedino siguran i tačan postupak, kaže on, jeste verovati u ono što crkva uči, uvidajući granice ljudskog poimanja.[10]

Izvori uredi

  1. Clement of Alexandria, Stromata V XIV, translated in Ante-Nicene Fathers (Buffalo, 1895) Volume II, p. 467 ("He who seeks will not stop till he find; and having found, he will wonder; and wondering, he will reign; and reigning, he will rest".)
  2. Schweizer, Eduard. The Good News According to Matthew. Atlanta: John Knox Press, 1975
  3. 3,0 3,1 Luz, Ulrich. Matthew 1-7: A Commentary. trans. Wilhlem C. Linss. Minneapolis: Augsburg Fortress, 1989.
  4. Hill, David. The Gospel of Matthew. Grand Rapids: Eerdmans, 1981
  5. 5,0 5,1 Elejn Pejgels - Poreklo Satane (scribd)
  6. Tertullian, Presciption against Heretics., chap, 7.
  7. Tertullian, Presciption against Heretics., chap, 8.
  8. Tertullian, Presciption against Heretics., chap, 11.
  9. Irenaeus, AH 2.27.2.
  10. Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)

Vidi još uredi