The Stepford Wives (film, 1975)

Za ostale upotrebe, v. The Stepford Wives.

The Stepford Wives (sh. Stepfordske supruge) je američki science fiction film snimljen 1975. godine u režiji Bryana Forbesa, poznat kao jedno od najuticajnijih ostvarenja tog žanra u 1970-im. Predstavlja adaptaciju istoimenog romana Ire Levina. Protagonistica, čiji lik tumači Katharine Ross, je Joanna Eberhart, uspješna fotografkinja koja se sa mužem i dvoje djece iz New Yorka doseljava u obližnji i naizgled idilični gradić Stepford u Connecticutu. Radnja prikazuje kako sa vremenom postaje uznemirena spoznajom da su sve žene u gradu pokorne muževima, potpuno posvećene održavanju domaćinstava te se ponašaju poput robota, a što uključuje njene poznanice koje su prije toga bile feministkinje i posvećene profesionalnim karijerama, te zbog toga odluči potražiti objašnjenje, a koje bi mogao pružiti tajanstveni lokalni muški klub kojemu se priključio i njen muž.

The Stepford Wives
RežijaBryan Forbes
ProducentEdgar J. Scherick
ScenarioWilliam Goldman
PredložakThe Stepford Wives; autor:
Ira Levin
Uloge
MuzikaMichael Small
Fotografija
MontažaTimothy Gee
StudioPalomar Pictures
DistribucijaColumbia Pictures
Datum(i) premijere
12. 2. 1975 (1975-02-12)
Trajanje115 min.[1]
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Bruto prihod4 mil. $ (kino-distribucija u SAD i Kanadi)[2]
Kronologija
Prethodi: Sl(ij)edi:
Revenge of the Stepford Wives (1980)

Scenario za film je napisao ugledni pisac William Goldman, koji se tokom snimanja posvađao sa Forbesom; glavni povod je bila Forbesova uloga da za ulogu jedne od stepfordskih supruga angažira vlastitu suprugu Nanette Newman, a što je značilo da Goldman mora odustati od koncepta da stepfordske supruge izgledaju kao "lutkice" nalik na Playboyeve zečice. U filmu je lik Joanninog supruga tumačio Peter Masterson, a njene kćeri Mastersonova kćer Mary Stuart Masterson, koja će 1980-ih postati zvijezda. Forbes je, pak, inzistirao da se film snima na lokacijama u Connecticutu, odnosno gotovo uopće nisu korišteni setovi niti studiji, a osim dramatične završnice, sve scene se odigravaju danju i to uz posebnu fotografiju koja protagoniste i zbivanja čini što "svjetlijim". Time je Forbes nastojao film učiniti što različitijim od Rosemaryne bebe (ekranizacije ranijeg Levinovog hit-romana), ali i stvoriti snažan kontrast između savršene glazure i mračne pozadine Stepforda. Film je također imao i snažan satirički naboj, odnosno, kao i originalni roman, predstavljao svojevremnu alegoriju na to kako se generacija babyboomera sve teže može pomiriti svoje buntovne mladenačke ideale 1960-ih sa konformističkom životom u predgrađima.

The Stepford Wives je nakon premijere dobio uglavnom mlake kritike, a njime je nezadovoljan bio i Goldman. Posebno su se na njega obrušile radikalne feministkinje, odbijajući navode autora da je riječ o satiri, te smatrajući da je riječ o prikazu "utopije za muške šoviniste". Publika je, međutim, prihvatila film te je doživio neočekivani uspjeh na kino-blagajnama te, daleko više od samog romana, pomogao da se izraz "stepfordska supruga" proširi u svakondnevnom govoru.

The Stepford Wives je dobio nastavak u obliku televizijskog filma Revenge of the Stepford Wives iz 1980. godine, koji je također dobio dva nastavka. Godine 2004. je snimljen istoimeni remake u režiji Franka Oza sa Nicole Kidman u glavnoj ulozi, a koji je doživio neuspjeh.

Uloge uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. THE STEPFORD WIVES (AA)”. British Board of Film Classification. March 9, 1976. Pristupljeno 3. VII 2015. 
  2. "All-time Film Rental Champs", Variety, 7 January 1976 p 50

Vanjske veze uredi