The Grand Budapest Hotel

Grand Budapest Hotel je američko-njemačka art filmska komedija iz 2014. koju je režirao i napisao Wes Anderson, nadahnut djelima Stefana Zweiga. Glavne uloge tumače Ralph Fiennes, Tony Revolori, F. Murray Abraham, Edward Norton, Mathieu Amalric, Saoirse Ronan, Adrien Brody, Willem Dafoe, Léa Seydoux, Jeff Goldblum, Jason Schwartzman, Jude Law, Tilda Swinton, Harvey Keitel, Tom Wilkinson, Bill Murray i Owen Wilson. Radnja se odvija oko vratara hotela iz naslova koji se udruži sa jednim od svojih zaposlenika kako bi dokazao da je nedužan oko optužbe za ubojstvo.

Grand Budapest Hotel
poster filma
RežijaWes Anderson
ProducentWes Anderson
Jeremy Dawson
Steven M. Rales
Scott Rudin
ScenarioWes Anderson
sinopsis:
Wes Anderson
Hugo Guinness
UlogeRalph Fiennes
Tony Revolori
F. Murray Abraham
Edward Norton
Mathieu Amalric
Saoirse Ronan
Adrien Brody
Willem Dafoe
Léa Seydoux
Jeff Goldblum
Jason Schwartzman
Jude Law
Tilda Swinton
Harvey Keitel
Tom Wilkinson
Bill Murray
Owen Wilson
MuzikaAlexandre Desplat
FotografijaRobert Yeoman
MontažaBarney Pilling
StudioAmerican Empirical Pictures
Indian Paintbrush
Babelsberg Studio
DistribucijaFox Searchlight Pictures
Datum(i) premijere
6. 2. 2014 (2014-02-06)
Trajanje99 min.
Zemlja Sjedinjene Države  Njemačka
Jezikengleski
Budžet23.000.000 €[1]
(30.000.000$)
Grand Budapest Hotel na Internet Movie Database

Bio je to osmi Andersenov dugometražni film, financiran iz njemačkih kompanija te snimljen u Njemačkoj. Smješten je u fiktivnu srednjoevropsku Republiku Zubrovku, sa navodima da se odigrava u razdoblju prije dolaska fašizma na vlast i propasti jednog zlatnog razdoblja. Anderson je snimio film u tri različita foramata ekrana, 1.33, 1.85 i 2.35:1, jedan za svako vremensko razdoblje. Pobrao je pohvale kritičara te je nominiran za nekoliko nagrada.

Radnja uredi

Jedna djevojka čita memoare jednog pisca kraj njegovog groba. U memoarima se prisjeća putovanja u Grand Budapest Hotel 1968., koji se tada nalazio u fiktivnoj republici Zubrovci, evropskoj alpskoj državici koja je tada već propadala zajedno sa hotelom. Autor je tamo sreo starog vlasnika, Zerou Mustafu, koji mu pak ispriča priču o avanturi koju je doživio u hotelu 1932. Te godine, mladi i neiskusni Zero je po rangu najniži zaposlenik u hotelu u kojem dominira vratar Gustave H. Vlasnik hotela je nepoznat. Gustave ima afere sa starijim i bogatim gospođama, a kada jedna od njih, Madame D, umre pod sumnjivim okolnostima, sazna da mu je ostavila vrijednu sliku. To naljuti njenog sina, Dimitrija, te je Gustave ubrzo uhićen zbpg sumnje da je ubio Madame D.

Gustave uspijeva pobjeći iz zatvora te se ujedini sa Zerom kako bi dokazao sopstvenu nedužnosti. Proganja ih J.G. Jopling, hladnokrvni ubica koji radi za Dimitrija. Gustave i Zero putuju do manastira na planini kako bi upoznali Sergea, navodno jedinu osobu koja može dokazati. Ipak, Jopling ubija i Serga. Zero i Gustave ukradu sanjke te pobjegnu iz manastira. Prilikom dvoboja, Zero gurne Joplinga sa litice te tako spasi Gustava. Natrag u hotelu, vojska lokaciju oduči da transformiše u barake zbog prijetnje rata. U kaosu i borbi za sliku, otkriva se druga oporuka Madame D, koja ju je dala Sergeu a ovaj stavio u sliku, a koja pak dokazuej da je Gustave doista nedužan. Ova oporuka bi jedino stupila na snagu ako je umorena. Pretpostavlja se da je Jopling njen ubica. U oporuci se otkriva da je bila vlasnica hotela te ga ostavila zajedno sa većinom bogatstva Gustavu. Zero tako za nagradu postaje novi vratar. Prilikom putovanja vlakom, njemački vojnici se obruše na Zeroa, vjerojatno stoga jer nije arijevac. Zero opisuje kako je Gustave odveden van i strijeljan zbog toga jer ga je branio. Zerova djevojka Agatha je umrla od "pruske gripe", kao i njen sin. Zero je pak nasljedio Gustavino bogatstvo te je odlučio život posvetiti očuvanju hotela. Međutim, implicira se da je dolazak komunista na vlast doveo i do propadanja hotela. Natrag u 1968., Zero prizna autoru da je ne želi zatvoriti hotel jer je posljednja uspomena na njegovu voljenu Agathu i najbolje godine njegova života. Autor odlazi i 1985. piše svoje memoara. U sadašnjosti, djevojka završava čitanje njegovih memoara ispred kipa autora.

Glavne uloge uredi

Nagrade uredi

Nagrada Datum Kategorija Nominirani Rezultat
Berlinale 2014.
2015.
Posebno priznanje žirija Wes Anderson Osvojeno
Zlatni globus Najbolji film - komedija ili mjuzikl Osvojeno
Najbolji redatelj Wes Anderson Nominacija
Najbolji glumac u komediji ili mjuziklu Ralph Fiennes Nominacija
Najbolji scenarij Wes Anderson Nominacija
Nagrade Udruženja njujorških
filmskih kritičara
Najbolji scenarij Wes Anderson Osvojeno
BAFTA Najbolji film Wes Anderson, Scott Rudin, Steven M. Rales, Jeremy Dawson Nominacija
Najbolji režiser Wes Anderson Nominacija
Najbolji glumac Ralph Fiennes Nominacija
Najbolja montaža Barney Pilling Nominacija
Najbolja fotografija Robert D. Yeoman Nominacija
Najbolji zvuk Wayne Lemmer, Christopher Scarabosio Nominacija
Najbolji izvorni scenarij Wes Anderson Osvojeno
Najbolja šminka Frances Hannon Osvojeno
Najbolji kostimi Milena Canonero Osvojeno
Najbolja glazba Alexandre Desplat Osvojeno
Najbolji produkcijski dizajn Adam Stockhausen, Anna Pinnock Osvojeno
Oscar Najbolji film Wes Anderson, Scott Rudin, Steven M. Rales, Jeremy Dawson Nominacija
Najbolji režiser Wes Anderson Nominacija
Najbolji izvorni scenarij Wes Anderson, Hugo Guinness Nominacija
Najbolja montaža Barney Pilling Nominacija
Najbolja fotografija Robert D. Yeoman Nominacija
Najbolja šminka Frances Hannon Osvojeno
Najbolji kostimi Milena Canonero Osvojeno
Najbolja glazba Alexandre Desplat Osvojeno
Najbolji produkcijski dizajn Adam Stockhausen, Anna Pinnock Osvojeno

Kritike uredi

Film, smješten u fiktivnu Austro-Ugarsku enklavu Zubrovku, je snimljen na stvarnim lokacijama - Njemačka - ali to ne bi uopšte mogli da primjetite. To je niz predivnih tablea koji se čini još više hermetičnim i očišćenim od nezgoda i haosa pravog sveta nego Andersonov sopstveni film iz 2009. Fantastic Mr. Fox — onaj koji je Anderson režirao slanjem e-mail uputa skupini lutkara u Engleskoj iz svojeg doma u Montmartreu... Šale funkcionišu. A na svoj sopstveni djetinjasti, umjetni način, ovo je prvi Andersonov film koji priznaje postojanje vanjskog sveta izvan njegove vlastite kutije igračaka te koji prizemljuje likove nostalgijom za nečim što podsjeća na stvarnu historijsku stvarnost.

– Alex Pappademas[9]

Nakon Grand Budapesta, postaje sve očitije da, iako je Anderson veliki filmaš, on nikada neće snimiti doista velik film. (Više ne mogu zamisliti Andersonov film koji se bavi politikom kao što ne mogu ni zamisliti samog Andersona kako se suočava sa političarom) Grand Budapest Hotel je jedan od onih filmova koji vas podsjećaju na slavnu izreku o lošem Broadway mjuziklu iz kojeg izađete ne šumeći pjesme u sebi već hvaleći scenografiju; Andersonova genijalnost za geometrijski dizajn su ga daleko dogurale, ali malo više pravih ljudskih emocija i događaja iz stvarnoga svijeta bi učinili puno više za njegov napredak karijere i publike nego još jedan u njegovom beskonačnom nizu beskrvnih komičnih naprava.

– James Rocchi[10]

Izvori uredi

Eksterni linkovi uredi