Za ostala značenja, vidi Tercijar (razvrstavanje).

Tercijarski period je nekada bio jedan od glavnih dijelova geološke kronologije, te pokrivao vrijeme od kraja perioda krede prije 65 miliona godina do početka kvartarskog perioda prije 1,6 miliona godina. Njegova primjena bila je česta te se nastavlja, iako je Međunarodna komisija za stratigrafiju da se taj izraz više ne koristi u formalnoj stratigrafskoj nomenklaturi. Umjesto toga se preporučuje upotreba paleogenskog i neogenskog perioda kao glavnih podjela kenozojske ere. U svojoj uobičajenoj upotrebi tercijar je pokrivao pet geoloških epoha -- paleocen, eocen, oligocen, miocen i pliocen.

Tercijar otprilike pokriva vremenski period od nestanka dinosaura do početka posljednjeg ledenog doba. Na početku perioda su sisavci zamijenili reptile kao domionatne životinje. Svaka epoha tercijara je obilježena važnim razvitkom u životu sisavaca. Najstariji prepoznatljivi hominoidski rođaci čovjeka, Proconsul i Australopithecus su se pojavili u tom dobu. Moderni topovi ptica, reptilea, vodozemaca, riba, i beskralješnjaka su bili ili već prisutni ili se pojavili na samom početku peridoa. Moderni oblici cvjetnih biljaka su evoluirali. Morski beskralježnjaci i morski kralježnjaci (osim sisavaca) su vrlo malo evoluirali.

Kontinentalni pomak bio je skroman. Gondwanaland se konačno razdvojila, i Indija se sudarila s Eurazijskom pločom. Južna Amerika se spojila sa Sjevernom Amerikom pred kraj tercijara. Antarktika -- koja se već bila odvojila -- pomakla se na svoju današnju poziciju oko Južnog pola. Prevladavala je vulkanska aktivnost. Klima se tokom tercijara postepeno ohladila, započevši s paleocenskim tropsko-umjerenim temperaturama na cijelom svijetu i završivši s velikom glacijacijom pred kraj perioda.

Izraz tercijar je prvi koristio Giovanni Arduino u 18. vijeku. On je geološko vrijeme klasificirao u primitivni (ili primarno), sekundarni i tercijarni period na osnovu geoloških zapažanja u sjevernoj Italiji. Kasnije se počeo primjenjivati četvrti period - kvartar. Godine 1828. Charles Lyell je uključio tercijarni period u vlastiti, mnogo detaljniji sistem klasifikacije. Tercijarni period je podijelio u četiri epohe na osnovu postotka fosila mekušaca nalik na moderne vrste pronađenih u tim stratama. Koristio je grčka imena: eocen, miocen, stariji pliocen i noviji pliocen. Iako su te podjele izgledale adekvatne za regiju na koju su se originalno bile primjenjivale (dijelova Alpa i ravnice Italije), taj sistem se nije mogao primijeniti na ostale dijelove Evrope i Ameriku. Zato je kasnije upotreba mekušaca u definiciji epoha bila napuštena, te uvedena nova imena i definicije.

Tercijarska pod-era
Paleogenski period
Paleocenska epoha Eocenska epoha Oligocenska epoha
Dan Seland Tanet Ipres Lutet Barton Priabon Rupel Hat


Tercijarska pod-era Kvartarska pod-era
Neogenski period
Miocen Pliocen Pleistocen Holocen
Akvitan Burdigal Zanklij Donji  
Langij Seraval Pjačentin Srednji
Torton Mesin Gelasij Gornji