Teolept II Carigradski
Teolept II (grčki: Θεόληπτος Β΄) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada od 1585. do 1586.[1]
| Teolept II | |
|---|---|
| vaseljenski patrijarh Carigrada | |
| Crkva | Vaseljenska patrijaršija |
| Postavljen | 16. februar 1585 |
| Stolovanje završilo | maj 1586 |
| Prethodnik | Pahomije II |
| Nasljednik | Jeremija II |
Život uredi
Teolept je bio nećak Mitrrofana III.[2] Postao je mitropolit Filipupoisa (Plovdiv), te, iako je u tome bio primio pomoć patrijarha Jeremije II, protiv njega je skovao zavjeru zajedno sa Pahomijem II, kome je pomogao da Jeremijinim svrgavanjem postane patrijarh. Kada je Pahomije svrgnut, Teolept je imenovan na njegovo mjesto 16. februara 1585.[1] te formalno ustoličen u martu 1585. od strane aleksandrijskog i antiohijskog patrijarha.
U maju 1586. godine, kada je Teolept putovao u Moldaviju Vlašku da prikuplja sredstva za Crkvu, Nikifor (u. 1596), đakon prognanog patrijarha Jeremije, ga je uspio svrgnuti.[2] Nikifor je postao vršilac dužnosti patrijarha sve do 1587, kada je Jeremija II ponovno izabran za patrijarha, iako je godinama bio odsutan iz Carigrada zahvaljujući putovanju u Ukrajinu i Rusiju. Jeremija je za svoj izbor doznao tek 1589. u Moldaviji na povratku za Carigrad, gdje je stigao 1590.[3] U međuvremenu je Nikifor upravljao Crkvom u Jeremijino ime.[3] Nikiforovu upravu je na deset dana privremeno prekinuo đakon Dionisije (kasniji mitropolit Larise, u. 1611).[1]
U aprilu 1587. je sinod oslobodio Teolepta optužbi te ga je poslao u Iberiju (Gruzija) dan prikuplja novac za zaduženu Crkvu.[2] Iste je godine Teolept dobio prsten od manastira Panagija Sumela, ali nije jasno da li je to bilo kanonski. Međutim, zna se da se Teolept pomirio sa Jeremijom II[3] te pomagao u upravljanju Crkvom do 1590. Njegova sudbina nakon tog datuma nije poznata.
Teolept je bio posljednji patrijarh čije je stolica bila u crkvi Pamakristos, koja je pretvorena u džamiju 1586. Patrijaršija se premjestila u daleko siromašniju crkvu Theotokos Paramythia (kasnije u "Vlah Saraju", rezidenciji vlaških hospodara u Carigradu), je ostala do 1597.[2]
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 38,46. ISBN 978-1-4344-5876-6.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Θεόληπτος Β´”. Ecumenical Patriarchate. Pristupljeno 12 Sep 2011.Invalid language code.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Gudziak, Borys A. (2001). Crisis and reform : the Kyivan Metropolitanate, the Patriarchate of Constantinople, and the genesis of the Union of Brest. Cambridge, Mass: Ukrainian Research Institute, Harvard University. str. 31,39. ISBN 0-916458-92-X.