Talus je nediferencirano telo biljaka talofita (nižih biljaka). Ono nije izgrađeno od tkiva i na njemu se ne mogu razlikovati organi. Prema staroj sistematici sve biljke koje imaju ovako građeno telo grupisane su u talofite (Thallophyta), u koje su ubrajane bakterije, alge, gljive i lišaji. Prema sadašnjoj sistematici ta podela je prevaziđena, pošto su ove četiri grupe organizama razvrstane u tri-četiri zasebna carstva pa time i pojam talofita sve više gubi na značaju.

Vegetativno telo lišaja naziva se talus. U zavisnosti od vrste on može biti različito obojen: mrko, zeleno, narandžasto, žuto pa do skoro potpuno crno. Boja zavisi od prisustva specifičnih pigmenata, soli (naročito soli gvožđa), mnogobrojnih kiselina kojih u lišajima ima oko 230.

Prema izgledu razlikuju se tri vrste talusa:

  1. korast, koji je celom svojom površinom čvrsto priljubljen za podlogu na kojoj raste; oko 80% lišaja ima korast talus; imaju najprostiju građu;
  2. listast je labavo pričvršćen za podlogu i to samo delom preko pojedinačnih ili hifa grupisanih u snopiće; ima oblik reženjevite lisne ploče na kojoj se razlikuju dve strane: gornja i donja; morfološki je složeniji od korastog talusa;
  3. žbunast, izgrađen je od delova koji liče na žbunić i u odnosu na podlogu je uspravan ili viseći; za podlogu je labavo pričvršćen; morfološki je najsloženiji tip talusa.

Prema mikroskopskoj građi razliku se dva tipa talusa:

  1. homeomerni, u kome su ćelije algi raspoređene ravnomerno, razbacane bez nekog naročitog reda; on je filogenetski stariji i primitivniji; obično su sluzne konzistencije i lako bubre u vodi uvećavajući zapreminu po čemu se lako mogu prepoznati
  2. heteromerni, kod koga alge grade jedan tzv. gonidijalni sloj; ovakvu građu ima većina listastih i žbunastih lišaja;
  3. prelazni oblik kod koga je nemoguće odrediti da li je homeomerne ili heteromerne građe.

Vanjske veze uredi