Tahikardija je simptom koji predstavlja povećanje broja otkucaja srca (srčana frekvencija) iznad fiziološke granice. Kod čoveka fiziološka granica zavisi od životnog doba, a kod odraslih ljudi ona iznosi više od 100 otkucaja u minutu.[1]

Tahikardija
lat.
Tachycardia
Sinusna tahikardija
SpecijalnostKardiologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10I47-I49, R00.0
ICD-9427, 785.0
MeSHD013610

Povećanje srčane frekvencije može biti deo fizioloških pojava u telu čoveka. Primeri toga su tahikardija kao posledica pojačanih metaboličkih potreba (npr fizički napor), posledica pada krvnog pritiska - refleksna tahikardija, ili tahikardija kao posledica stimulacije srce direktno živcima i hormonima simpatičkog nervnog sistema (npr. kod psihičke napetosti ili straha). Tahikardija može nastati i zbog patoloških procesa srca ili patološki procesa koje primarno ne zahvataju srce (npr endokrini poremećaji, poremećaji ravnoteže elektrolita).[2]

Tahikardije se mogu podeliti na:

  • Sinusna tahikardija - tahikardija najčešće nastala u sklopu normalnih fizioloških procesa (napor), ili kao kompenzacija posledica (npr. anemija, hipovolemija, hipotenzija), ili kao posledica patoloških procesa (npr. hipertireoza)
  • Ventrikularna tahikardija - patološka aritmija srca čiji je uzrok u mišiću komore srca
  • Supraventrikularna tahikardija - patološka aritmija srce čiji je uzrok u srcu, ali nije u mišiću komore srca (ima izuzetaka zbog tradicionalnih razloga)

Reference uredi

  1. Custer JW, Rau RE, eds. Johns Hopkins: The Harriet Lane Handbook. 18th ed. Philadelphia, PA: Mosby Elsevier Inc; 2008. Data also available through eMedicine: Pediatrics, Tachycardia.
  2. Harrison's Principles of Internal Medicine, 17th Edition

Vanjske veze uredi