Wikipedija

Sydney Schanberg

Sydney Hillel Schanberg (Clinton, MA, 17. siječnja 1934. – Poughkeepsie, NY, 9. srpnja 2016.) bio je američki novinar, najpoznatiji po svojim tekstovima koji su se bavili turbulentim događajima u Kambodži tokom 70-ih godina. Za vrijeme karijere je primio Pulitzerovu nagradu, dvije Polkove nagrade, dvije OPC-ove nagrade te nagradu Sigma Delta Hi za istaknuti novinarski rad.[1] Njegov rad na pokrivanju događaja u Kambodži tematiziran je u nagrađivanom filmu The Killing Fields, gdje ga je tumačio Sam Waterston.

Sydney Schanberg
Rođenje17. siječnja 1934.
Sjedinjene Američke Države Clinton, MA, Sjedinjene Države
Smrt9. srpnja 2016.
Sjedinjene Američke Države Poughkeepsie, NY, Sjedinjene Države
NacionalnostŽidov
DržavljanstvoSjedinjene Američke Države američko
Zanimanjenovinar
Suprug/aJane Freiman
NagradePulitzerova nagrada za međunarodno izvještavanje (1976)

Biografija uredi

Schanberg je rođen 1934. godine u Clintonu, MA, kao sin Frede (née Feinberg) i Louisa Schanberga; njegov otac je bio židovskog porijekla i bio je vlasnik trgovine.[2][3] Nakon završene srednje škole, upisao se na Harvard,[4] ali je nakon započetog studija prava otišao u Texas na odsluženje vojnog roka.[5]

Međunarodni izvjestitelj uredi

 
Sam Waterston, koji tumači Schanberga u filmu, Dith Pran i Sydney Schanberg ispred zgrade New York Timesa. Fotografija je snimljena u sklopu promicije filma The Killing Fields, na čijoj su realizaciji Schanberg i Dith aktivno sudjelovali.

Godine 1959., Schanberg je započeo raditi u New York Timesu kao novinar. Dobar dio početka 70-ih godina proveo je u Jugoistočnoj Aziji kao strani dopisnik za Times. Od 1969. do 1973. bio je šef ureda u New Delhiju te je, 1971. godine, pisao o genocidu u tadašnjem Istočnom Pakistanu (danas Bangladeš). Godine 1973. službeno postaje dopisnik za Jugoistočnu Aziju te izvještava o Vijetnamskom ratu.[6]

Poseban fokus njegovog rada iz ovog perioda bila je Kambodža. Nakon što je godinama pisao o borbama, sredinom 70-ih godina se fokusirao na odlazak Amerikanaca iz zemlje te predstojeću promjenu režima, napisavši o Kambodžanima jednom prilikom kako je "teško zamisliti kako bi njihovi životi mogli biti ikakvi doli bolji kada Amerikanci odu". U depeši od 13. travnja 1975. godine, napisao je – "Indokina bez Amerikanaca: za većinu, to je bolji život".[7] Nakon dolaska Crvenih Kmera na vlast, Schanberg je bio jedan od rijetkih novinara koji su ostali u Phnom Penhu nakon pada grada. Njegovom pomoćniku i njemu zaprijećeno je smrću tako da su bili prisiljeni skrivati se u francuskoj ambasadi. Po pitanju svojih iskustava iz ovog perioda, Schanberg je napisao: "Gledao sam kako mnoge moje kambodžanske prijatelje tjeraju iz grada kao stoku. Većinu nisam više nikada vidio. Svi smo se mi osjećali kao izdajnici, kao ljudi koji su bili zaštićeni i nisu učinili dovoljno da spase svoje prijatelje. Bio nas je sram. Još uvijek jest".[8] Nakon dva tjedna skrivanja u ambasadi, Schanberg je kamionom evakuiran u Tajland, odakle se vratio u Sjedinjene Države.[9]

Godine 1976., Schanberg je dobio Pulitzerovu nagradu u kategoriji međunarodnog izvještavanja zbog, kako je navedeno u objašnjenju, "njegovog izvještavanja o komunističkom preuzimanju vlasti u Kambodži, realiziranog uz veliki rizik kada je odlučio ostati na svojoj poziciji nakon pada Phnom Penha".[10] Godine 1980., njegova priča "The Death and Life of Dith Pran", objavljena je kao knjiga te je postala izrazit uspjeh, a govorila je o iskustvima njegovog suradnika i bliskog prijatelja, Ditha Prana, s Pol Potovim režimom. Bruce Robinson je prema priči napisao scenarij koji će 1984. godine biti ekraniziran kao uspješni i nagrađivani film The Killing Fields; Schanberga je u filmu tumačio Sam Waterston, koji je za svoju ulogu nominiran za Oscara.[9]

Karijera u Sjedinjenim Državama uredi

Od 1977. do 1980. godine, Schanberg je bio urednik Timesove gradske rubrike, prije nego je 1981. godine postao kolumnist specijaliziran za New York.[11] Iako je inicijalno, nakon dobivanja Pulitzera, bio glavni kandidat za nasljednika A. M. Rosenthala na mjestu izvršnog urednika, Schanbergovi inovativni pristupi lokalnim temama (poput predložene serije članaka o gej stručnjacima iz više srednje klase koju je Rosenthal na koncu spriječio) te otrovne kritike njujorške industrije nekretnina doveli su do raskola između Rosenthala i Schanberga. Rosenthal je, na koncu, u rujnu 1985. godine ukinuo Schanbergovu kolumnu nakon što je ovaj kritizirao novine zbog loše obrade priče o izgradnji autoceste prema zapadu. Ponuđeno mu je mjesto u časopisu The New York Times Magazine, koje je odbio, nakon čega je dao otkaz u Timesu.[12]

Od 1986. do 1995. godine, Schanberg je bio urednik i kolumnist za New York Newsday. Intenzivno je pratio rad posebnog odbora Senata po pitanju američkih ratnih zarobljenika iz Vijetnamskog rata te je postao izrazito angažiran u praćenju te priče; pišući kasnije za Penthouse, ali i The Village Voice te The Nation, Schanberg je postao jedan od najglasnijih zagovornika teorije zavjere o namjerno napuštenim ratnim zarobljenicima, čije se samo postojanje nastoji zataškati.[13]

Godine 1992., uručena mu je Lovejoyjeva nagrada, kao i počasni doktorat iz prava na Colby Collegeu. Kasnije je bio na čelu istraživačkog tima portala APBNews.com, koji je 1999. godine nagradu istraživačkih novinara i urednika.[14] U tom se periodu preselio u New Platz, gdje je 2001. godine postao prvi gostujući profesor novinarstva na Njujorškom državnom univerzitetu u New Paltzu.[15]

Godine 2006., odlazi iz The Village Voicea (gdje je bio kolumnist od 2002. godine) u znak protesta zbog promjena uredničke politike, političke orijentacije i kadra, koje su uslijedile nakon što je novine preuzeo novi izdavač, New Times Media.[16]

Dana 1. srpnja 2010., American Conservative je objavio Schanbergov članak u kojem iznosi svoju borbu u nastojanju da dokaže tezu da su američke vlasti ostavile stotine ratnih zarobljenika u Sjevernom Vijetnamu po završetku rata.[17] Umro je 9. srpnja 2016. godine od posljedica srčanog udara pretrpljenog tjedan dana ranije.[2]

Reference uredi

  1. ↑ „Sydney H. Schanberg”. April 2, 2010. Pristupljeno July 10, 2016. 
  2. ↑ 2,0 2,1 „Sydney H. Schanberg Is Dead at 82; Former Times Correspondent Chronicled Terror of 1970s Cambodia”. The New York Times. July 10, 2016. Pristupljeno July 10, 2016. 
  3. ↑ http://www.timesofisrael.com/killing-fields-reporter-sydney-schanberg-dead-at-82/
  4. ↑ „Sydney Schanberg Biography, Pictures, Images, Videos, Relationships – FamousWhy”. Pristupljeno July 10, 2016. 
  5. ↑ „Interview – Sydney Schanberg, author of Beyond the Killing Fields – HistoryNet”. historynet.com. December 13, 2010. Pristupljeno July 10, 2016. 
  6. ↑ Schumacher, Elizabeth (July 9, 2016). „Sydney Schanberg, reporter of 'Killing Fields' fame, dead at 82”. Deutsche Welle. Pristupljeno July 10, 2016. 
  7. ↑ Jacoby, Jeff (April 30, 1998). „American leftists were Pol Pot's cheerleaders”. Boston Globe. Pristupljeno July 10, 2016. 
  8. ↑ „Crimes of War – Cambodia”. Arhivirano iz originala na datum July 16, 2016. Pristupljeno July 10, 2016. 
  9. ↑ 9,0 9,1 McFadden, Robert D. (July 9, 2016). „Sydney H. Schanberg Is Dead at 82; Former Times Correspondent Chronicled Terror of 1970s Cambodia”. The New York Times. Pristupljeno July 10, 2016. 
  10. ↑ „Explore Winners and Finalists by Category”. The Pulitzer Prizes. Pristupljeno July 10, 2016. 
  11. ↑ Schanberg, Sydney H.. „Sydney H. Schanberg – The New York Times”. The New York Times. Pristupljeno August 14, 2010. 
  12. ↑ Post, from the Washington (September 26, 1985). „Schanberg Resigns After N.Y. Times Cancels His Column”. Los Angeles Times. Pristupljeno July 10, 2016. 
  13. ↑ „McCain and the POW Cover-Up”. The American Conservative. Amconmag.com. July 1, 2010. Arhivirano iz originala na datum June 2, 2010. Pristupljeno August 14, 2010. 
  14. ↑ „The Official Website of Beyond the Killing Fields”. Beyondthekillingfields.com. Pristupljeno August 14, 2010. 
  15. ↑ http://www.poughkeepsiejournal.com/story/news/local/2016/07/09/sydney-schanberg-pulitzer-prize-winning-journalist-dies-poughkeepsie/86894668/
  16. ↑ "Village Voice Shakeup: Top Investigative Journalist Fired, Prize-Winning Writers Resign Following Merger with New Times Media" Arhivirano 2006-08-03 na Wayback Machine-u, Democracy Now, April 13, 2006
  17. ↑ „Silent Treatment”. The American Conservative. Pristupljeno January 6, 2017. 

Vanjske veze uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Sydney_Schanberg&oldid=41751695