Starovelški jezik

Starovelški (velški: Hen Gymraeg) je naziv koji se daje velškom jeziku u periodu od oko 800. do početka 12. vijeka kada se razvio u srednjovelški.[1] Prethodni period, u kome se velški oko 550. izdvojio iz britskog jezika, se naziva "primitivni velški".[1]

Starovelški
Hen Gymraeg
DržaveWales
IzumroEvoluirao u srednjovelšli oko 12. vijeka
Jezična porodicaIndoevropski
Pismolatinica
Jezični kodovi
ISO 639-1
ISO 639-3owl
Ovaj članak sadrži IPA fonetske simbole. Bez adekvatne softverske podrške, mogli biste vidjeti upitnike, kutijice ili druge simole umjesto Unicode znakova. Za vodič kroz IPA simbole, pogledajte Pomoć:IPA.

Iz tog perioda su sačuvane brojne pjesme i neki prozni tekstovi, iako neki predstavljaju kasnije verzije rukopisa, kao što je npr. tekst epa Y Gododdin. Najstariji sačuvani tekst koji je u potpunosti na starovelškom je vjerojatno natpis na grobu u današnjoj crkvi Tywyn, za koji se vjeruje da datira sa početka 8. vijeka. Za tekst u Knjizi Svetog Chada poznat kao Surrexit Memorandum se vjeruje da je napisan krajem 8. ili u 9. vijeku, ali je moguće da predstavlja kopiju originala iz 6. ili 7. vijeka.

Starovelški današnji govornici velškog mogu razumjeti jedino uz pomoć opsežnih bilješki i drugih pomagala.

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Koch, p. 1757.
  • Price, Glanville (1985). The Languages of Britain. London: Edward Arnold. ISBN 0-7131-6452-2. 
  • Koch, John T. (2006). Celtic Culture: A Historical Encyclopedia. ABC-CLIO. 

Eksterni linkovi uredi