Staro i novo (ruski: Старое и новое), također poznat i pod naslovom Generalna linija (ruski: Генеральная линия) je sovjetski crno-bijeli nijemi film snimljen 1929. u režiji Sergeja Ejzenštejna. Radnja je smještena u jedno rusko selo opterećeno siromaštvom i zaostalošću sve do trenutka kada njegov život bude preporođen suvremenim agronomskim tehnikama, tehnologijom koju simboliziraju traktori, ali, prije svega kolektivizacijom zemlje. Ta se zbivanja prate iz perspektive seljanke po imenu Marfa (čiji lik tumači Marfa Lapkina), koja nastoji u svoje selo uvesti kolhoz bez obzira na otpor reakcionarnih bogatih kulaka.

Staro i novo
scena iz filma
RežijaSergej Ejzenštejn
Grigorij Aleksandrov
ScenarioSergej Ejzenštejn
Grigorij Aleksandrov
UlogeMarfa Lapkina
Konstantin Vasilljev
Vasilij Buzenkov
Ivan Judin
FotografijaEduard Tise
Vladimir Popov
StudioSovkino
Datum(i) premijere
7. 11. 1929 (1929-11-07)
Trajanje121 min.
Zemlja Sovjetski Savez
Jeziknijemi sa ruskim međutitlovima

Ejzenštejn je Staro i novo započeo snimati još 1926. godine, ali je morao prekinuti rad nakon što je angažiran za historijski ep Oktobar kojim se slavila 10. obljetnica revolucije. Kada je ponovno započeo film, bio je prisiljen napraviti značajne izmjene u svom originalnom konceptu, dijelom i zbog toga što je jedan od njegovih dotadašnjih političkih pokrovitelja, Lav Trocki, pao u nemilost i bio izbačen iz Partije. Iako je Ejzenštejn stekao izuzetan ugled i popularnost u svijetu, te predstavljao jednu od najvećih kulturnih ikona sovjetske države, partijska glasila su počela kritizirati njegova djela zbog prevelikih sklonosti avangardnim i eksperimentalnim tehnikama, nasuprot socijalističkom realizmu koji se počeo uobličavati kao službena kulturna doktrina. Ejzenštejn je, dijelom potaknut kritikama, odlučio odstupiti od svojih dotadašnjih načela i, kako bi film "približio masama", umjesto kolektiva uveo tradicionalnog pojedinačnog protagonista. Na kraju se u produkciju filma uključio i lično Staljin, koji je inzistirao da Ejzenštejn dosnimi par scena u kolhozu u blizini Rostova, odnosno završnicu koja je trebala simbolizira novo jedinstvo sovjetskih radnika i seljaka.

Staro i novo je svoju premijeru imalo krajem 1929. godine, a ona je koincidirala sa početkom procesa potpune kolektivizacije poljoprivrednog zemljišta i imanja u okviru Prvog petogodišnjeg plana. Nekoliko mjeseci kasnije je distribuiran i u inozemstvu, gdje je doživio različite reakcije; u Francuskoj je službeno zabranjen zbog "revolucionarne propagande", dok mu je, pak, američki Nacionalni odbor za recenziju filmova dao svoju nagradu za najbolji strani film.

Vanjske veze uredi