Stara Švicarska Konfederacija
| |||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
Stara Švicarska Konfederacija (njemački: Eidgenossenschaft) je ime za prvu švicarsku konfederaciju koju su 1291. osnovali tadašnji kantona Uri, Schwyz i Unterwalden, kao jednu od zemalja Svetog Rimskog Carstva.[1]
Historija uredi
Nukleusi budućih kantona Uri, Schwyz i Unterwalden (to su današnji kantoni (Obwalden i Nidwalden) bili su krajem 13. vijeka naseljeni velikim brojem slobodnih seljaka. Daleko od svojih feudalnih gospodara, ti seljaci osnovali su relativno nezavisne zajednice (Talgenossenschaften), u kojima su na općim skupštinama svih slobodnih ljudi (Landsgemeinden) birali svoje vođe (Landammann).[1]
Njihovu relativnu autonomiju podržavali su hohenstaufenski kraljevi i carevi, brojnim privilegijama jer su te seoske komune besplatno održavale puteve između Švapske i Italije, naročito planinski prijevoj Sankt Gotthard, koji je postao prohodan nakon izgradnje smionih mostova početkom 13. vijeka. Istovremeno su interes za to područje iskazivali i članovi habsburške dinastije koji su taj kraj smatrali svojom domenom.[1]
Kada je 1291. Rudolf I umro, vođe tih tri šumskih kantona (waldstätten) obnovili su svoje zahtjeve za svojim povlaštenim položajem i autonomijom, da će oni sami bez uplitanja izvana efikasnije održavati javni red i brinuti se o svojim dobrima.[1] Svoj status konfederacija je i fizički potvrdila 1314. u bitci kod Morata kad je njihova seljačka vojska pobjedila vojsku austrijskih viteza poslanih da ih dovede u red.[1] Nakon pobjede konzultacija među članovima konfederacije je postalo obavezno.[1]
