Wikipedija

Spirited Away

Avanture Male Chihiro (Spirited Away; 千と千尋の神隠し (Sen to Chihiro no Kamikakushi)? "Produhovljenje Sen i Chihiro") japanski je animirani film fantastike iz 2001. koji je napisao i režirao Hayao Miyazaki a producirao studio Ghibli.[2] Glasovne uloge tumače Rumi Hiiragi, Miyu Irino, Mari Natsuki, Takeshi Naito, Yasuko Sawaguchi, Tsunehiko Kamijō, Takehiko Ono i Bunta Sugawara, dok se radnja odvija oko 10-godišnje djevojčice Chihiro Ogino (Hiiragi) koja upadne u svijet duhova kada se sa roditeljima preseli u novi kvart. Nakon što se njeni roditelji transformišu u svinje od vještice Yubabe (Natsuki), Chihiro dobiva posao kod nje i radi u sauni kako bi oslobodila sebe i roditelje te se vratila u svijet ljudi.

Sen to Chihiro no Kamikakushi
kino poster
RežijaHayao Miyazaki
ProducentToshio Suzuki
ScenarioHayao Miyazaki
UlogeRumi Hiiragi
Miyu Irino
Mari Natsuki
Takashi Naitō
Yasuko Sawaguchi
MuzikaJoe Hisaishi
FotografijaAtsushi Okui
MontažaTakeshi Seyama
StudioStudio Ghibli
DistribucijaToho
Datum(i) premijere20. VII 2001.
Trajanje124 min.
Zemlja Japan
Jezikjapanski
Budžet$19,000,000[1]
Sen to Chihiro no Kamikakushi na Internet Movie Database

Miyazaki je napisao scenario kada je odlučio da će se film temeljiti na 10-godišnjoj kćeri njegova prijatelja, producenta Seijija Okude, koja je dolazila u posjetu u njegovu kuću svakog ljeta.[3] U to vrijeme, Miyazaki je planirao dva osobna projekta, ali su oni odbačeni. Sa proračunom od 19 milijuna $, produkcija Avanture male Chihiro započela je 2000. Tokom produkcije, Miyazaki je shvatio da bi film mogao trajati preko tri sata, te je stoga izrezao nekoliko podzapleta. John Lasseter, obožvatalj Miyazakija, je dobio ponudu napraviti englesku sinkronizaciju filma za Walt Disney Pictures, koju je objeručke prihvatio. Lasseter je zadatak povjerio režisersku poziciju Kirku Wiseu a producentsku Donaldu W. Ernstu. Scenaristi Cindy Davis Hewitt i Donald H. Hewitt su napisali engleske dijaloge koji bi odgovarali pokretima usana u japanskom originalu.[4]

Film je dočekao premijeru u Japanu 20. jula 2001. te postao najkomercijalniji film u historiji te države sa zaradom od preko 330 milijuna $ diljem svijeta, a uz to je dobio pohvale kritičara. U matičnoj državi, bio je uspješniji i od Titanica, gdje je zaradio 30,4 milijarde ¥. Avanture male Chihiro se često nalazi na raznim rang listama najboljih animiranih filmova kinematgorafije.[5][6][7] Dobio je i nekoliko nominacija i nagrada, od kojih se ističe i po tome što je bio prvi anime koji je nagrađen Oscarom i Zlatnim medvjedom na Berlinalu (potonju nagradu je podijelio sa filmom Bloody Sunday).

Radnja uredi

10-godišnja djevojčica Chihiro se vozi u automobilu zajedno sa svojim roditeljima koji sele u novi grad, no putem se izgube i stižu u tajnoviti hram koji je, zapravo, svijet duhova. Tamo se njeni roditelji posluže u napuštenom restoranu i prežderu, pa za kaznu bivaju pretvoreni u svinje. Chihiro, koja nije ništa jela, nije kažnjena, te prelazi preko mosta da istraži neku egzotičnu saunu, gdje te sreće dječaka Hakua koji ju upozori da napusti mjesto prije zalaska sunca. Chihiro pokušava pobjeći, ali je put kojim su došli u međuvremenu zakrčen. Prestrašena i sama, ona nema izbora nego ostati u sauni gdje duhovi dolaze da se revitaliziraju.

Haku joj savjetuje da se zaposli kako bi tamo ostala i pronašla način da spasi roditelje. Biće nalik na pauka, Kamaji, i njegov asistent Lin, pošalju Chihiro Yubabi, okrutnoj i tiranskoj vlasnici saune, koja ju nevoljko unajmi, ali joj da novo ime: Sen. Haku ispriča Chihiro da ne zaboravi na svoje ime, poput njega, jer Yubaba tako kontroliše ljude. Prilikom posla, Chihiro upozna Duha bez lica. Pojavljuje se i 'duh smrada', koji je u stvari čuvar zagađene rijeke, te zahvali Chihiro jer ga je očistila. Duh bez lica u međuvremenu namami zaposlenika zlatom, samo da bi ga pojeo. Tako počne rasti i konzumirati sve više zaposlenika.

Chihiro upozna Zenibu, Yubabinu blizankinju koja transformiše Yubabinu ogromnu bebu u miša, stvori lažnu bebu Boh i pretvori pticu u malu pticu. Zeniba saopšti Chihiro da je Haku ukrao njen zlatni pečat, te ju upozori da nosi smrtonosno prokletstvo. Uz pomoć Chihiro, Haku se riješi pečata i crnog puža koji mu je bio parazit. Chihiro uzima pečat kako bi se ispričala za Hakua, ali prije nego napusti saunu, nahrani sada ogromnog Duha bez lica okruglicom. Duh bez lica povraća sve zaposlenike koje je pojeo te se vrati u svoje normalno stanje. Yubaba krivi Chihiro za štetu koju je napravio Duh bez lica, te naredi da se njeni roditelji-svinje zakolju. Međutim, Haku otkrije da je Boj nestao, te Yubabi ponudi da će naći Boha ako ona pusti Chihiro i njene roditelje. Zeniba objavi da je Chihirina ljubav prema Haku slomila njeno prokletstvo i da je Yubaba koristila crnog puža da ga kontroliše. Haku se pojavi u obliku zmaja i vrati Chihiro i Boha u saunu. Kada Chihiro pogodi da je Haku duh rijeke Kohaku, i izgovori njegovo ime, on je oslobođen Yubabine kontrole. Chihiro dobiva natrag svoje pravo ime te ju Haku dovede do ulaza u čarobni svijet. Chihiro se ujedini sa roditeljima, koji se ne sjećaju šta se dogodilo. Zajedno odlaze do automobila i odlaze.

Glasovne uloge uredi

Lik Japanska glasovna uloga Engleska glasovna uloga Srpska glasovna uloga
Chihiro Ogino (荻野 千尋 Ogino Chihiro?)/Sen (千?) Rumi Hiiragi Daveigh Chase Ivana Popović
Haku (ハク?)/Duh rijeke Kohaku (ニギハヤミコハクヌシ Nigihayami Kohakunushi?) Miyu Irino Jason Marsden Marko Marković
Yubaba (湯婆婆 Yubāba?) Mari Natsuki Suzanne Pleshette Jadranka Selec
Zeniba (銭婆 Zenība?)
Kamajii (釜爺 Kamajī?) Bunta Sugawara David Ogden Stiers Milan Čučilović
Lin (リン Rin?) Yumi Tamai Susan Egan Dušica Sinobad
Chichiyaku (父役?) Tsunehiko Kamijō Paul Eiding Milan Čučilović
Aniyaku (兄役?)/Asistent, menadžer Takehiko Ono John Ratzenberger Nepoznato
Duh bez lica (カオナシ Kaonashi?) Akio Nakamura Bob Bergen Marko Marković
Aogaeru (青蛙?) Tatsuya Gashūin
Bandai-gaeru (番台蛙?)/Foreman Yō Ōizumi Rodger Bumpass Nepoznato
Boh (坊 Bō?) (Beba) Ryūnosuke Kamiki Tara Strong Dušica Sinobad
Akio Ogino (荻野 明夫 Ogino Akio?), Chihirin otac Takashi Naitō Michael Chiklis Milan Čučilović
Yūko Ogino (荻野 悠子 Ogino Yūko?), Chihirina majka Yasuko Sawaguchi Lauren Holly Dušica Sinobad
Duh rijeke (河の神 Kawa no kami?) Koba Hayashi Nepoznato Nepoznato

Produkcija uredi

Stvorio sam junakinju koja je obična djevojka, netko sa kome se publika može poistovjetiti. To nije priča u kojoj likovi odrastu, nego priča o tome kako proživljavaju nešto što je već u njima, a što je isplivalo na vidjelo pod stanovitim uslovima. Želim da moji prijatelji tako žive, i mislim da oni isto imaju tu želju.
— Hayao Miyazaki[8]
 
Režiser Hayao Miyazaki

Svakog ljeta, Hayao Miyazaki je proveo svoj odmor na planinskoj kolibi sa svojom porodicom i petero djevojčica koje su bile prijatelji porodice. Ideja za Avanture male Chihiro nastala je kada je htio napraviti film za te prijatelje. Njegovi prijašnji filmovi, Moj susjed Totoro i Kikin servis za dostavljanje, su već bili namijenjeni za malu djecu i tinejdžere, ali nije stvorio film za 10-godišnje djevojčice. Radi nadahnuća, čitao je manga časopise za djevojke, poput Nakayoshi i Ribon, koje su djevojke ostavile u kolibi, ali je smatrao da su samo nudile teme o zaljubljenosti i romansi, a kada je posmatrao svoje prijatelje, Miyazaki je osjećao da to nije bilo nešto što im je "bilo drago i blizu srcima", te odlučio producirati film o djevojčici kojoj se mogu diviti.[8] Kada je gledao tu 10-godišnju djevojčicu, primjetio je: "Sigurno, sada je vesela i puna duha, ali kada odraste u ovakvom svijetu, hoće li moći zadržati takav stav do kraja života?"[9] Miyazaki je godinama htio napraviti novi film, ali su njegova dva predložena projekta odbačena. Prvi se temeljio na japanskoj knjizi Kirino Mukouno Fushigina Machi, a drugi je bio o tinejdžerskoj djevojci. Miyazakijev treći prijedlog je uspio i od njega je nastao Chihiro. Priča se labavo zasnivala na sauni u Miyazakijevom rodnom gradu, koja mu je uvijek golicala maštu jer se činila tajnovitom.[8] Nadanut je i djelima E. T. A. Hoffmanna i Johanna Wolfganga von Goethea.[10]

 
Jiufen, grad u Tajvanu, je vjerojatno poslužio kao nadahnuće za dizajn grada duhova.[11]

Produkcija Chihiro započela je u februaru 2000.[12] sa proračunom od 1,9 milijarde ¥ (otprilike 19 milijuna $).[13] Disney je investirao 10% troškova kako bi osigurao pravo na američku distribuciju.[14] Miyazaki je zauzeo različite uloge: bio je režiser, scenarist, radio na storyboardu te pregledavao animaciju. Produkcijske metode bile su u skladu sa Miyazakijevim standardnim modus operandi: kada je započeo rad na filmu, on još nije potpuno razvio priču, te se ona razvijala tijekom crtanja storyboarda. Miyazaki je to ironično komentirao: "Nisam ja taj koji pravi film. Film pravi sam sebe, a ja nemam izbora izuzev da ga slijedim".[12] Kao i kod Princeze Mononoke, Miyazaki i studio Ghibli su eksperimentirali sa kompjuterskom animacijom. Upotrebom više kompjutera i programa, kao što su Softimage, filmska ekipa je naučila koristiti software, ali je tehnologiju zadržala na minimalnoj razini, kako ne bi "ukrala show". Svali lik bio je većinom ručno nacrtan, a Miyazaki je radio sa animatorima kako bi utvrdio rade li kako treba.[13] Najveća poteškoća filma bila je skratiti trajanje. Kada je produkcija započela, Miyazaki je shvatio da bi mogao trajati tri sata ako ne skrati radnju. Stoga je izbrisao razne scene iz filma i pojednostavio ga. Nije htio niti da junakinja bude "zgodna djevojka". Na početku je bio frustriran jer je smatrao da izgleda "dosadno", te mislio "Nije slatka. Zar ne možemo nešto smisliti?" Kako se film bližio kraju, ipak je odahnuo jer je osjećao da će Chihiro biti "šarmantna žena".[8]

Kako je premijera unaprijed zakazana za jul 2001., a do januara 2001. je tek polovica ključnih kadrova animirana, producent Toshio Suzuki je udvostručio broj animacijskih umjetnika, te zatražio pomoć južnokorejskih studija između radova.[12]

 
Prebivalište Takashija Korekiyja u otvorenom muzeju u Tokiju bila je jedna od nadahnuća za stvaranje zgrada svijeta duhova.

Miyazaki je neke zgrade svijeta duhova nacrtao prema zgradama otvorenog muzeja Edo-Tokyo u Koganeiju, Japanu. Često je posjećivao muzej radi nadahnuća dok je radio na filmu. Uvijek ga je zanimao pseudo-zapadnjački stil zgrada iz razdoblja Meidži. Muzej je u Miyazakija budio nostalgiju, pogotovo dok je bio u njemu navečer, kada je zalazilo sunce te su mu "navirale suze na oči".[8] Drugo nadahnuće bio je Notoyaryokan, tradicionalni japanski restoran u Prefekturi Yamagata, poznat po neobičnoj arhitekturi.[15] Stari grad Jiufen u Tajvanu ga je također inspirisao da stvori pojedine zgrade u filmu.[16] Dōgo Onsen se isto često spominje kao nadahnuće za saunu u filmu.[17]

Muzika uredi

Muziku za Chihiro skladao je Miyazakijev čest saradnik Joe Hisaishi, a izvela ju je filharmonija Novog Japana.[18] Soundtrack je pobrao hrpu nagrada na 56. Mainichijevom filmskom festivalu i 17. međunarodnom tokijskom anime sajmu za najbolju glazbu, kao i nagradu japanskog zlata za najbolji album animea godine.[19][20][21] Docnije, Hisaishi je dodao riječi za pjesmi "One Summer's Day" te novu verziju nazvao "The Name of Life" (いのちの名前, "Inochi no Namae") koju je pjevala Ayaka Hirahara.[22]

Završnu pjesmu, "Always With Me" (いつも何度でも, "Itsumo Nandodemo"), napisao je i izveo Youmi Kimura, skladatelj i svirač lire iz Osake.[23] Riječi za pjesmu je napisao Kimurin prijatelj Wakako Kaku. Pjesma je prvotno bila namijenjena za Rin the Chimney Painter (煙突描きのリン Entotsu-kaki no Rin?), drugi Miyazakijev film koji nikada nije objavljen.[23] U posebnim dodacima japanskog DVD-a, Miyazaki objašnjava kako ga je ta pjesma inspirisala da napravi Chihiro.[23] Pjesma je dobila zlato na 43. nagradama japanske muzike.[24] Izuzev originalnog soundtrack, postoji i vizualni album nazvan Spirited Away Image Album (千と千尋の神隠し　イメージアルバム Sen to Chihiro no Kamikakushi Imēji Arubamu?), koji sadrži deset traka.[25]

Engleska adaptacija uredi

I Walt Disney Pictures i DreamWorks su ponudili prava na američku distribuciju.[26] Disney je dobio prava na englesku sinkronizaciju filma, pod nadzorom Johna Lassetera. Obožavatelj Miyazakija, Lasseter bi sjedio sa osobljem i gledao Miyazakijeve filmove kada bi naišao na probleme u priči, a jednom su tako postupili i sa Chihiro.[27] Nakon Lassetera, i razni drugi filmaši su se pridružili projektu: režiser Kirk Wise (Lepotica i zver) i producent Donald W. Ernst (Aladdin).[27] Za razliku od prethodnih engleskih sinkronizacija Miyazakijevih filmova, u kojima su ili dodani dijalozi ili izbačene pojedine scene, Disney je obećao da će ostaviti film na miru i dozvoliti da bude što vjerniji originalu.[28] Cindy Davis Hewitt i Donald H. Hewitt su napisali engleske dijaloge, koje su pokušali prilagoditi pokretima usana japanskog originala.[4] Glasovne ulog engleske vezije posudili su Daveigh Chase, Susan Egan, David Ogden Stiers i John Ratzenberger. Reklamiranje je bilo ograničeno, i Chihiro je jedino pomenut u malenom odjeljku filmskih stranica na zvaničnom Disneyjevom websiteu. Stoga je film ostao gotovo skriven.[27] Promocija filma dobila je i gori tretman od nekih Disneyjevih sopstvenih B-filmova, usporedbe radi.[14] Marc Hairston smatra da je to bio odgovor na zadržavanje filmskih prava Ghiblija na franšizu, što je ograničilo Disney pošto nije opravdavalo njihove marketinške troškove.[14]

Teme uredi

Miyazakija je zanimala raznolikost japanske kulture, i njen odnos prema Aziji i Zapadu. Reprezentacija razdoblja Tajšo (1912–1926) je vrlo često korištena u animeima i mangama, pa tako i u Avanturama male Chihiro. Miyazaki je izabrao ovo razdoblje jer mu je omogućilo naglasiti raznolikost u Japanu, no to nije jedini razlog: njegova privrženost i čežnja prema Tajšu i Šova razdoblju (1926–1989), u kojem je odrastao, su imale jaki utjecaj na radnju filma.[29] Miyazaki je vjerovao da svi japanci dijele određeni osjećaj za prošlost, te je stoga suptilno spajao lično iskustvo sa historijskom "činjenicom" kako bi formulisao historiju koja izgleda, te se i osjeća blisko publici, iako ju možda nikada nisu doživjeli.[29] Do Chihiro, svi Miyazakijevi filmovi su bili smješteni u prošlost ili budućnost, a fantastični događaji su se događali u "stvarnom" svijetu u filmu. Chihiro je bio njegov prvi film koji je prikazao suvremeni Japan.[29] Na neki način, to je folklorna priča za 21. vijek, koja nas uči da je sadašnja kultura nastavak, ili čak dio puno šireg konteksta japanske tradicije.[30] Mak Wheeler Macwilliams smatra da se Chihiro može interpretirati kao kritika sadašnjeg društva, a društveni kritičar Takashi Tachibana se slaže s tim, navodeći da Miyazaki prije nikada nije pokazivao negativne strane japanskog društva viđene kroz pogled dijeteta. Odnos između Yubabe i Boa je čudan i prema njemu "upadljiva reprezentacija one vrste odnosa koji kvare naše društvo. [...] Grabežljivost Duha bez lica također je šokantna. To je, mislim, ništa izuzev opisa Japana tijekom ekonomskog balona. Upravo su ti duhovi, gosti saune, i radnici koji ih služe, oni koji su izgradili suvremeno japansko društvo. Iako to nije eksplicitno u filmu, zasigurno je upadljiv prikaz određenog historijskog razdoblja".[30]

Noy Thrupkaew navodi da je transformacija roditelja u svinje nakon što su jeli hranu bogova moguća aluzija na čarobnicu Kirku iz Homerove Odiseje.[28] Ayumi Suzuki također smatra da je film "odbacivanje kapitalističkog mentaliteta" i prikaz postmodernog Japana u kojem se odvija "gubitak duhovnih vrijednosti i gubitak identiteta".[31] Zgrade i dućani koje vode do saune, izgledaju poput spoja japanskog i zapadnjačkog stila gradnje.[32] Druge su prikazane vrlo vjerno stvarnim zgradama, jer je Miyazaki htio "očuvati" stil tih kuća u historiji prikazavši ih u filmu.[33] Alistair Swale smatra da pojedine estetske naprave stvaraju angažman publike sa prošlosti.[34] Chris Muir pak analizira kako je priča skladana tako da uči studente raznim edukativnim, složenim temama, od autothonih kultura do osobnog rasta,[35] u čemu se slažu Julie Ruble i Kim Lysne.[36]

U Miyazakijevom filmu Kikin servis za dostavljanje, djevojka izgubi svoje čarobne moći naizgled bez razloga, ali njen gubitak zrcali njeno emotivno stanje tog trenutka. Slično je i u Chihiru, gdje Miyazaki ne objašnjava katarzu junakinje, nego ju prikazuje slikama i asocijacijama, za koje Andrew osmond smatra da su stoga "zapravo snažnije jer Chihiro lično nije tako snažno karakterizirana". Jednog trenutka, Chihiro plače, a zatim je opet vesela i sa smiješkom napušta Hakua dok prelazi preko mosta.[37] Miyazaki je i u prethodnim filmovima prikazao dječji rad – u Kiki, vještice već sa 13 godina napuštaju dom kako bi radile, a u Laputi dječak Pazu je pripravnik u rudniku – a ovdje prikazuje kako isti nema uvijek negativnu konotaciju u japanskom društvu. Chihiro tako dobiva prvi zadatak, ribanje poda, što rade i učenici u japanskim školama.[38] Iako su neki interpretirali saunu kao metaforu za japanske bordele, Miyazaki je napomenuo da je to više "nenamjeran prikaz takvih rubnih okruženja", zbog čega Osmond smatra da se radi tek o "forsiranom nagađanju" pojedinih kritičara.[39]

Osmond navodi i kako je film sastavljen od dvaju različitih priča: u prvoj polovici, Chihiro je prestrašena i ranjiva, samo da bi u drugoj polovici postala klasična Miyazakina junakinja koja upoznaje nove likove, pobjedi Duha bez lica i povede sve na putovanje vlakom u nepoznato.[40] Divovska beba i Duh bez lica mogu se, prema njemu, gledati i kao "verzije Chihiro, koji se iskupljuju njenim radom koji daje moć".[41] John Perlich i David Whitt uočavaju kako se radi o pustolovnoj priči, ali da "Chihiro ne koristi mač ili lasersku sablju kako bi spasila život". To zrcali Miyazakijev stav da se promijeni priroda neprijatelja, a ne da se junak bori kako bi ga ubio: "Znam da se to smatra mainstreamom, ali mislim da je to pokvareno. Ovaj ideja, da kad god se nešto zlo dogodi netko mora biti okrivljen i kažnjen, je beznadna." Po njima, Chihiro nadvladava izazove ne uz pomoć dominacije ili uništavanja neprijatelja, već putem empatije i suosjećanja.[42] Susan Napier smatra da je film prikaz "kulturne ograđenosti" nastale uslijed reakcije na globalizaciju u kojoj su "kulturni proizvodi korišteni kako bi naglasili mjesna stanovišta lokalne kulture kao oblik otpora od vanjskih prijetnji".[43] Tai Wei Lim navodi da film ima i ekološke poruke, uočene u kontrastu između likova koji su prikaz zagađenja nasuprot tradicionalnim simbolima prirode; međuodnos ideja kunzumiranja i otpada kao delikatan suživot između prirode i ljudi.[44] Jay Goulding navodi kako je priča "jedinstven japanski odgovor na kulturne izazove globalizacije upotrebom šintoističkih i budističkih tema. Za Miyazakija, "globalno postaje lokalno" je više od slogana. Usred sve većeg porasta utjecaja američke kulture u Japanu, Miyazakijevi filmovi prikazuju ironičan preokret. Globalni trendovi (osobito sa Zapada) su "odsutni duhom" i transformisani u duboku japansku i kinesku filozofiju u pozadini mjesne folklorne kulture."[45] Ando Satoshi zaključuje da Chihiro jako podsjeća na Alisu u zemlji čudesa (1865), i da su oba djela proizvodi "tranzicijskog razdoblja": kada je napisana Alisa, Britanski imperij je bio usred velikog previranja uzrokovanog industrijalizacijom, urbanizacijom i Darvinizmom, dok je Chihiro smješten u razdoblje nakon japanskog ekonomskog mjehura 1990-ih, u razdoblje krize, stagnacije i pesimizma, "kada se ne gleda u budućnost, već u prošlost".[46]

Odjek uredi

Kino distribucija uredi

Avanture male Chihiro puštene su u japansku kino distribuciju 20. jula 2001. te zaradile 30,4 milijarde ¥ na kino blagajnama, čime su postale najkomercijalniji japanski film u doba premijere.[47] Bio je to također prvi film u historiji koji je zaradio preko 200 miliona $ u svjetskim kinima prije nego je imao kino premijeru u SAD-u.[48] Engleska sinkronizacija je doživjela premijeru na međunarodnom filmskom festivalu u Torontu 7.9. 2002.[49] te je 20.9. iste godine puštena u redovnu kino distribuciju u Sjevernoj Americi. Ipak, malo je truda uloženo u promoviranje filma, te je u Americi igrao u svega 151 kinu 2002. godine.[14] Nakon što je 2003. dobio Oscara, distribucija se proširila na 714 kino blagajni. Ipak, sveukupno je zaradio svega 10 miliona $ u američkim kinima.[50] Uz japansku prihod od 290 miliona $, film je zaradio i dodatnih 29 miliona $ u drugim zemljama diljem svijeta, čime mu se svjetska zarada popela na 330 miliona $.[51] 2008., Chihiro je tako bio najkomercijalniji film u Japanu, dok je Titanic zauzeo drugo mjesto (26,2 milijarde ¥), dok su Miyazakijevi filmovi Howlov pokretni dvorac i Princeza Mononoke držali četvrto i peto mjesto, sa kino zaradom od 19,6 i 19,4 milijarde ¥.[52] 2010., bio je time najkomercijalniji film s ne-engleskog govornog područja u svijetu, na računajući Pasiju Mela Gibsona.[50] Uspjeh filma poklopio se sa širenjem japanske animirane industrije, koja je 2002. dosegnula rekordan profit od 207,9 milijarde ¥.[53]

Nagrade uredi

Godina Nagrada Kategorija Rezultat Primatelj
2002. 25. Nagrada japanske akademije Najbolji film Osvojeno Spirited Away[54]
najbolja pjesma Osvojeno Spirited Away[54]
52. Berlinale Zlatni medvjed Osvojeno Spirited Away
(zajedno sa Bloody Sunday)[55]
Nagrada Udruženja njujorških filmskih kritičara Najbolji animirani film Osvojeno Spirited Away
21. filmske nagrade Hong Konga Najbolji azijski film Osvojeno Spirited Away[56]
2003. 75. dodjela Oscara Najbolji animirani film Osvojeno Hayao Miyazaki[57]
Nagrada Saturn Najbolji animirani film Osvojeno Hayao Miyazaki
Najbolji scenario Nominacija Hayao Miyazaki
2004. BAFTA Najbolji strani film Nominacija Toshio Suzuki, Hayao Miyazaki

Kritike uredi

Avanture male Chihiro su pobrale pohvale kritičara te drže 97% pozitivnih recenzije na web stranici Rotten Tomatoes, na temelju 164 recenzije, uz zaključak: "Ovo je blistava, čarobna i predivno animirana bajka koja će ostaviti gledatelje malo više znatiželjnima i fasciniranima našim svijetom."[58] Metacritic filmu daje ocjenu 94 od 100 na temelju 37 recenzija, što podrazumijeva "jedinstvenu pohvalu".[59] Roger Ebert je za Chicago Sun-Times filmu dao 4/4 zvijezdice: "Čak i bez dijaloga i priče, Avanture male Chihiro su užitak za gledati same po sebi. Ovo jedan od najboljih filmova godine."[60] Elvis Mitchell je za The New York Times isto dao pozitivnu kritiku te hvalio animirane sekvence. Usporedio je radnju sa Through the Looking-Glass Lewisa Carrolla, te izjavio da je to film o ugođaju, gdje likovi "podižu filmsku tenziju".[61] Derek Elley je za Variety napisao da u filmu "mogu uživati i djeca i odrasli" te hvalio animaciju i muziku.[1] Kenneth Turan je za Los Angeles Times napisao da je film "proizvod žestoke i neustrašive mašte čija stvorenja su nešto što smo rijetko gdje prije vidjeli". Hvalio je i režiju filma.[62] Jay Boyar je za Orlando Sentinel isto hvalio režiju, i zaključio da je to "savršen izbor za dijete koje se preselilo u novi dom".[63] Kritičari Carlos Ross i Jacob Churosh su na siteu THEM Anime Reviews 4.0 fimu dali 5/5 zvijezdica i napisali: "Ne morate biti Japanac da biste voljeli ovaj film. Ne morate biti filmski kritičar da biste voljeli ovaj film. Ne morate čak niti biti anime obožavatelj, ili imati iskustva sa prijašnjim filmovima studija Ghibli. No Avanture male Chihiro je impresionirao sve nas".[64]

Kritičar Kain na siteu Animeacademy.com u svojoj recenziji dao filmu ocjenu 82%: "Ja sam željno iščekivao ovaj film skoro tri godine. Kritičar u meni je stalno pokušavao suzdržati otakua u meni, koji je vozio simbolične krugove od sreće što konačno može pogledati ne samo najkomercijalniji film svih vremena u Japanu (iako komercijala i kvaliteta nisu povezane), nego i vjerojatno posljednji film kojeg će režirati Miyazaki. Mnogo se od ovog očekivalo. Molim vas, molim vas, ne dajte da ovo bude njegovo posljednje ostvarenje! Nemojte me krivo shvatiti; Avanture male Chihiro su vrlo dobar film koji bi mogao ostvariti karijere stotine mladih redatelja. Ali za jednog velikana poput Miyazakija, boli me zaključiti da nije dobio punu kontrolu da jednostavno ispusti sve što ima... Umjesto toga, gledatelj dobiva simpatićnu, iako segmentiranu priču, i po mojem mišljenju, jednu od najslabijih u historiji studija Ghibli. Meni ne smeta da zamrznem logiku dok gledam anime, ali prečesto sam imao dojam da sam dobio scenu koja nema objašnjena zašto se događa... Ja uvijek uživam u animeu u onoj mjeri u kojoj sam uvučen u njegov svijet. Da li sam imao dojam da sam trenutno uvučen u daleku zemlju i doživio iskustva sa likovima? Ne toliko koliko bi htio da jesam".[65] Dean Šoša je za Nacional dao filmu 4/5 zvijezdica: "Miyazakijev crtić kritika je gotovo jednoglasno proglasila remek-djelom svjetlosnim godinama nadmoćnim Disneyjevoj produkciji. Crtić je uistinu dobar, ali nije bez mana. Priče o njegovoj slojevitosti više su plod učitavanja negoli iščitavanja značenja, a prilično iritira i pretjerana duljina. Ako su već Miyazakijevi standardi nedostižni današnjem Disneyju, Disneyjevi su filmovi bezbroj puta uspješnije sinkronizirani na hrvatski."[66]

2010, Rotten Tomatoes je Avanture male Chihiro rangirao kao 13. najbolji animirani film.[67] 2005., bio je 12. najbolji animirani film svih vremena prema IGN-u.[68] Metacritic ga rangira kao deveti najbolji film svih vremena, čime je najviše rangiran klasično animirani film na websiteu. Empire ga je uključio u popis "100 najboljih filmova svjetske kinematografije" 2010.[69] U časopisu Animage, Chihiro je 2002. zauzeo sedmo mjesto na listi 20 najboljih animea godine, sa 118 glasova (prvo mjesto je zauzeo Fruits Basket).[70] U svojoj knjizi Otaku, Hiroki Azuma je primjetio sljedeće: "Između 2001. i 2007., otaku oblici i tržišta su rapidno dobivala na društvenom priznanju u Japanu", te je citirao ovaj Miyazakijev film kao jedan od ključnih zasluga za takav trend.[71]

Mediji uredi

Avanture male Chihiro objavljene su na VHS-u i DVD-u 19.7. 2002.[72] Japanski DVD uključuje storyboard za film a posebno izdanje sadrži Ghiblijev DVD uređaj.[73] 2015., film je držao rekord za najviše prodanih video kopija nekog filma u Japanu, pošto je na VHS-u rasprodan u 2.403.000 kopija.[74] Buena Vista Home Entertainment objavio je film na VHS-u i DVD-u 15.4. 2003., a nagrada Oscar pomogla je film zabilježi snažne rezultate prodaje i posudbe na tim medijima.[75] DVD je uključivao razne posebne dodatke, među njima i dokumentarac o snimanju koji je izvorno emitiran na Nippon Television.[76] Film je u Ujedinjenom Kraljevstvu objavljen 12.9. 2003.,[77] dok je DVD distribucija otpočela 29.3. 2004.[78] 2014. film je objavljen i na Blu-ray format i u Japanu i UK-u, a u Sjevernoj Americi 16.6. 2015.[79]

Izvori uredi

  1. ↑ 1,0 1,1 Elley, Derek (18.2. 2002). „Spirited Away Review”. Reed Business Information. 
  2. ↑ "Sen To Chihiro No Kamikakushi". bcdb.com, 13.5. 2012.
  3. ↑ „”[The Kingdom of Dreams and Madness] (japanski) (Documentary). Studio Ghibli. 16. 11. 2013.  Intervju: Toshio Suzuki
  4. ↑ 4,0 4,1 Turan, Kenneth (2002-09-20). „Under the Spell of 'Spirited Away'”. Los Angeles Times. 
  5. ↑ „The 50 Best Movies of the Decade (2000–2009)”. Paste Magazine. 3.11. 2009. Arhivirano iz originala na datum 2017-10-17. Pristupljeno 2015-09-29. 
  6. ↑ „Film Critics Pick the Best Movies of the Decade”. Metacritic. 3.1. 2010. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-03. Pristupljeno 2015-09-29. 
  7. ↑ „Top 100 Animation Movies”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 2013-05-06. 
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 Miyazaki on Spirited Away // Interviews //. Nausicaa.net (11.7. 2001).
  9. ↑ Cavallaro (2006), str. 137
  10. ↑ Knox (2011), str. 198–200
  11. ↑ Philip Kendall. Taiwan's Jiufen — the Real-World Inspiration for Studio Ghibli's Spirited Away Arhivirano 2013-06-15 na Archive.is-u. 2012-12-18. Accessed 2013-04-14.
  12. ↑ 12,0 12,1 12,2 Cavallaro (2006), str. 134
  13. ↑ 13,0 13,1 The Making of Hayao Miyazaki's "Spirited Away" – Part 1. Jimhillmedia.com.
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 14,3 „Spirited Away by Miyazaki”. FPS Magazine. 
  15. ↑ „Notoya in Ginzan Onsen stop businees for renovation. | Tenkai-japan:Cool Japan Guide-Travel, Shopping, Fashion, J-pop”. Tenkai-japan. 2010-07-01. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-28. Pristupljeno 2015-09-30. 
  16. ↑ Goldberg, Elyssa. „In Jiufen, You Can Eat Your Way Through a Miyazaki Film”. Munchies. 
  17. ↑ Dogo Onsen japan-guide.com
  18. ↑ „Miyazaki's Spirited Away”. Milan Records. 10.9. 2002. 
  19. ↑ „第56回 日本映画大賞 (56th Japan Movie Awards)”. Mainichi. 
  20. ↑ „Results From Tokyo Anime Fair Awards”. Anime Nation. 19.2. 2002. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-06. Pristupljeno 2015-09-30. 
  21. ↑ „The 17th Japan Gold Disc Award 2002”. Recording Industry Association of Japan. 
  22. ↑ „晩夏(ひとりの季節)/いのちの名前 (The name of life/late summer)”. Ayaka Hirahara. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-15. Pristupljeno 2015-09-30. 
  23. ↑ 23,0 23,1 23,2 „Yumi Kimura”. Nausicaa.net. 
  24. ↑ „第43回日本レコード大賞 (43rd Japan Record Award)”. Japan Composer's Association. Arhivirano iz originala na datum 2003-10-09. Pristupljeno 2.9. 2013. 
  25. ↑ „久石譲 千と千尋の神隠し　イメージアルバム (Joe Hisaishi Spirited Away Image Album)”. Tokuma Japan Communications. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-15. Pristupljeno 2015-09-30. 
  26. ↑ Disney & DreamWorks fight for U.S. rights to Spirited Away Arhivirano 2014-11-15 na Wayback Machine-u. Toonzone.net (2002-01-18).
  27. ↑ 27,0 27,1 27,2 The Making of Hayao Miyazaki's "Spirited Away" – Part 3 Arhivirano 2009-03-17 na Wayback Machine-u. Jimhillmedia.com.
  28. ↑ 28,0 28,1 Cavallaro (2006), str. 135
  29. ↑ 29,0 29,1 29,2 Macwilliams (2014), str. 257
  30. ↑ 30,0 30,1 Macwilliams (2014), str. 258
  31. ↑ Suzuki (2008), str. 9, 11
  32. ↑ Macwilliams (2014), str. 260
  33. ↑ Macwilliams (2014), str. 267
  34. ↑ Swale (2015), str. 413–429
  35. ↑ Muir (2014), str 26–37
  36. ↑ Ruble & Lsyne (2010), 37–46
  37. ↑ Osmond (2008), str. 78
  38. ↑ Osmond (2008), str. 78–79
  39. ↑ Osmond (2008), str. 80–81
  40. ↑ Osmond (2008), str. 84
  41. ↑ Osmond (2008), str. 85
  42. ↑ Perlich & Whitt (2009), str. 68
  43. ↑ Napier (2006), str. 287–310
  44. ↑ Lim (2013), 149–162
  45. ↑ Goulding (2006), str. 114–123
  46. ↑ Satoshi (2008), str. 23–29
  47. ↑ Sudo, Yoko (4.6. 2014). „'Frozen' Ranks as Third-Biggest Hit in Japan”. The Wall Street Journal. 
  48. ↑ Johnson, G. Allen (3.2. 2005). „Asian films are grossing millions. Here, they're either remade, held hostage or released with little fanfare”. San Francisco Chronicle. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-07. Pristupljeno 2015-10-01. 
  49. ↑ Ball, Ryan (9. 9. 2001). „Spirited Away Premieres At Toronto Int'l Film Fest”. 
  50. ↑ 50,0 50,1 Osmond (2010), str. 199
  51. ↑ Kino zarada
    Zarada u Sjevernoj Americi: $10,055,859
    Zarada u Japanu: $229,607,878 (31.3. 2002)
    Drugi teritoriji: $28.940.019
    Japanska zarada
    Do kraja 2001: 227 miliona $
    2001. do 2002.: 270 miliona $
    Do 2008.: 290 miliona $
  52. ↑ Minoru Matsutani (30.9. 2008). „Japan’s greatest film director?”. The Japan Times. 
  53. ↑ Hara, Kambayashi & Matsushima (2008), str. 196
  54. ↑ 54,0 54,1 „List of award-winning films at the 25th Japan Academy Awards” (japanski). Japan Academy Awards Association. Pristupljeno May 14, 2012. 
  55. ↑ „Prizes & Honours 2002”. Berlinale. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-15. Pristupljeno 2015-09-30. 
  56. ↑ „第21屆香港電影金像獎得獎名單 List of Award Winner of The 21st Hong Kong Film Awards”. Hong Kong Film Awards. 
  57. ↑ „The 75th Academy Awards (2003) Nominees and Winners”. Oscars. 
  58. ↑ „Spirited Away Movie Reviews”. Rotten Tomatoes. Flixster. 
  59. ↑ „Spirited Away”. Metacritic. CBS Interactive. 
  60. ↑ Ebert, Roger (20.9. 2002). „Spirited Away”. Chicago Sun-Times. Arhivirano iz originala na datum 2011-09-27. Pristupljeno 2021-09-06. 
  61. ↑ Mitchell, Elvis (20.9. 2002). „Movie Review – Spirited Away”. The New York Times. 
  62. ↑ Turan, Kenneth (20.9. 2002). „Under the Spell of 'Spirited Away'”. Los Angeles Times. 
  63. ↑ Boyar, Jay (11.10. 2002). „'Spirited Away' – A Magic Carpet Ride”. Orlando Sentinel. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-04. Pristupljeno 2015-10-01. 
  64. ↑ Carlos Ross i Jacob Churosh (2005). „Spirited Away”. THEM Anime Reviews 4.0. 
  65. ↑ Kain. „Spirited Away - Review”. Anime Academy. Arhivirano iz originala na datum 2008-12-03. Pristupljeno 2012-11-26. 
  66. ↑ Dean Šoša (27.5. 2005). „Kanadski Josip Kuže”. Nacional. 
  67. ↑ „Best Animated Films – Spirited Away”. Rotten Tomatoes. Flixster. Arhivirano iz originala na datum 2012-12-27. Pristupljeno 2015-10-01. 
  68. ↑ „The Top 25 Animated Movies of All-Time”. IGN Entertainment. News Corporation. 
  69. ↑ „The 100 Best Films Of World Cinema - 10. Spirited Away”. Empire. 
  70. ↑ „24th anime Grand Prix”. Animage. juni 2002. Arhivirano iz originala na datum 2014-08-03. Pristupljeno 2015-10-01. 
  71. ↑ Azuma (2009), poglavlje Preface, str. xi
  72. ↑ „千と千尋の神隠し” (japanski). Walt Disney Japan. 
  73. ↑ „ブエナビスタ、DVD「千と千尋の神隠し」の発売日を7月19日に決定” (japanski). AV Watch. 10.5. 2002. 
  74. ↑ „Frozen Home Video Tops Spirited Away as Fastest to Sell 2 Million Copies in Japan”. Anime News Network. 14.8. 2014. 
  75. ↑ Reid, Calvin (28.4. 2003). „'Spirited Away' Sells like Magic”. 
  76. ↑ „Studio Ghibli — The Official DVD Website”. Disney. 
  77. ↑ „BBC Collective — Spirited Away”. BBC. 
  78. ↑ „Spirited Away (2 Discs) (Studio Ghibli Collection)”. Play. 
  79. ↑ „Amazon.co.jp： 千と千尋の神隠し [Blu-ray: 宮崎駿: DVD”]. Amazon.co.jp. 

Literatura uredi

Knjige
Azuma, Hiroki Otaku. Minneapolis: University of Minnesota Press. 2009. ISBN 978-0816653515. OCLC 254528970. 
Cavallaro, Dani The Anime Art of Hayao Miyazaki. McFarland. 2006. ISBN 9780786451296. OCLC 62430842. 
Hara, Takuji; Kambayashi, Norio; Matsushima, Noboru Industrial Innovation in Japan. Routledge. 2008. ISBN 97811340988802. OCLC 226986403. 
Macwilliams, Mak Wheeler Japanese Visual Culture: Explorations in the World of Manga and Anime. Routledge. 2014. ISBN 9781317467007. OCLC 503447257. 
Osmond, Andrew Spirited Away–BFI Film Classics. Palgrave Macmillan. 2008. ISBN 9781844575480. 
Osmond, Andrew 100 Animated Feature Films - Screen Guides. Palgrave Macmillan. 2010. ISBN 9781844575633. 
Perlich, John; Whitt, David Millennial Mythmaking: Essays on the Power of Science Fiction and Fantasy Literature, Films and Games. McFarland. 2009. ISBN 9780786455928. OCLC 432995301. 
Suzuki, Ayumi Animating the Chaos: Contemporary Japanese Anime, Cinema, and Postmodernity. ProQuest. 2008. ISBN 9780549605058. OCLC 311815158. 
Znanstvene / naučne publikacije i žurnali
Goulding, Jay „Crossroads of Experience: Miyazaki Hayao's Global/Local Nexus”. Asian Cinema 17 (2). 2006. DOI:10.1386/ac.17.2.114_1. 
Knox, Julian „Hoffmann, Geothe, and Miyazaki's "Spirited Away"”. The Wordsworth Circle 42 (3). 2011. JSTOR 24043148. 
Lim, Tai Wei „Spirited Away: Conceptualizing a Film-Based Case Study through Comparative Narratives of Japanese Ecological and Environmental Discourses”. Animation 8 (2). 2013. DOI:10.1177/1746847713486972. 
Muir, Chris „Strangers in the night: Spirited away”. Screen Education (74). 2014. ISSN 1449-857X. 
Napier, Susan J. „Matter Out of Place: Carnival, Containment, and Cultural Recovery in Miyazaki's Spirited Away”. The Journal of Japanese Studies 32 (2). 2006. DOI:10.1353/jjs.2006.0057. JSTOR 25064646. OCLC 703589306. 
Ruble, Julie; Lysne, Kim „The Animated Classroom: Using Japanese Anime to Engage and Motivate Students”. The English Journal 100 (1). 2010. JSTOR 20787689. 
Satoshi, Ando „Regaining Continuity with the Past: Spirited Away and Alice's Adventures in Wonderland”. Bookbird: A Journal of International Children's Literature 46 (1). 2008. DOI:10.1353/bkb.0.0016. OCLC 775016156. 
Swale, Alistair „Miyazaki Hayao and the Aesthetics of Imagination: Nostalgia and Memory in Spirited Away”. Asia Studies Review 39 (3). 2015. DOI:10.1080/10357823.2015.1056086. 

Vanjske veze uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Spirited_Away&oldid=41810323