Spaljivanje knjiga i pokapanje učenjaka

Spaljivanje knjiga i pokapanje učenjaka (tradicionalni kineski: 焚書坑儒pojednostavljeni kineski: 焚书坑儒pinyin: Fénshū Kēngrú) je izraz kojim se u historiji Kine opisuje period na kraju dinastije Qin koji je trajao od 213. pne. do 206. pne. odnosno čistka tokom koje je došlo do nestanka tadašnjih Sto škola mišljenja, koji su zamijenjeni legalizmom kao jedinom dozvoljenom filozofijom u tadašnjoj kineskoj državi. Iako je dinastija Qin brzo nakon toga propala, a zajedno s njom bio odbačen i legalizam, ti su događaji imali značajne posljedice po kinesku historiju, s obzirom da se od ranijih filozofskih tradicija najočuvanije bilo konfucijanstvo koje će dominirati Kinom sljedećih nekoliko vijekova, dok su njemu suparničke ideologije iščezle.

Glavni pokretač progona bio je Li Si, prvi kancelar Kine, odnosno premijer cara Qin Shi Huanga koji je 221. pne. ujedinio Kinu, pokorivši dotadašnjih Sedam zaraćenih država. Ubrzo nakon ujedinjenja, car i Li Si su započeli opsežne mjere s ciljem da političko jedinstvo upotpune s kulturnim, pa su tako carskim ukazima uvođeno jedinstveno kinesko pismo, jezički standardi, valuta i sistem mjera. Li Si je, međutim, smatrao da se u tom smislu mora ići još dalje, odnosno da se politička stabilnost države mora ojačati uklanjanjem slobode govora, jer je, po njegovom mišljenju, tadašnja kineska inteligencija kroz kritiziranje vlasti potpirivala pobune.

Godine 213. pne. Qin Shi Huang je odlučio poslušati svog premijera te je naredio da se zabrane sve filozofije osim legalizma; učenjaci ih više nisu smjeli poučavati, a knjige sa zabranjenim filozofskim sadržajima su spaljene. Isto je učinjeno s historijskim knjigama, za koje se Qin Shi Huang brinuo da bi mogle ugroziti legitimitet njegove dinastije; one su zamijenjene historijskim knjigama koje je dao napisati sam Qin Shi Huang. Među žrtvama nove politike su se našla i tadašnje klasične kompilacije kineske književnosti kao Klasici poezije i Klasik historije. Li Si je odredio da se primjerci svih tih knjiga prikupe od strane lokalnih vlasti i potom spale; svatko tko ih bude citirao bude osuđen na smrt zajedno sa članovima svojih porodica, a funkcionari koji bi odbili izvršiti te mjere budu poslani na prisilni rad na Velikom zidu. Jedine stare knjige koje se u Kini smjelo sačuvati bili su priručnici o medicini, poljoprivredi i proricanju.

Iste godine je car prevaren od dvojice alkemičara koji su mu obećali produženje života. Tada se odlučio u znak odmazde pogubiti ne samo njih, nego i između 460 i 700 njihovih kolega. Među njima se našao i veliki broj konfucijanaca. Kineski historijski izvori navode kako su se među njima nalazili učitelji carevog sina, princa Fu Sua. Kada je Fu Su protestirao zbog takvih mjera, poslan je da nadgleda izgradnju Velikog zida, a što je nekoliko godina kasnije omogućilo zavjeru koja je pokrenula događaje koji će dovesti do kraja dinastije Qin.

Ukazi Qin Shi Huanga su prestali važiti kada se carstvo raspalo nakon propasti dinastije. Formalno ih je ukinula dinastija Han početkom 2. vijeka pne.

Povezano uredi

Eksterni linkovi uredi