Sokotra (arapski: سقطرى) je arhipelag od četiri otoka i dvije hridi u Indijskom oceanu, dug 250 km, ukupne površine zajedno s morem 410.460 km².[1] Od Somalije kao najbližeg kopna arhipelag je udaljen 240 km, a od Jemena 380 km.[2] Arhipelag administrativno pripada Jemenu.

Sokotra
Svjetska baštinaUNESCO
 Jemen (Azija i Oceanija,
Arapske zemlje)
Registriran:2008 (32. zasjedanje)
Vrsta:Prirodno dobro
Mjerilo:x
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Geografija uredi

Arhipelag Sokotra je u davnoj prošlosti bio dio megakontinenta Gondvane od kojeg se odvojio tokom miocena, u isto vrijeme kad se otvorio Adenski zaljev na sjeverozapadu. Najveći otok arhipelaga je Sokotra sa svojih 3625 km², što je 95% ukupne površine arhipelaga, a ostali otoci su Abd al-Kuri (133 km²), Samha (40 km²) i Darsa (16 km²). Glavni otok dijeli se na usku priobalnu pješčanu ravnicu, vapnenačku visoravan s kraškim spiljama te planinski pojas Haghier s najvećim vrhom od 1525 metara. Arhipelag Sokotra od 2004 administrativno pripada bližoj muhafazi Hadramautu, a nekad je bio dio muhafaze Adana, iako je najbliži muhafazi al-Mahri.

Klima uredi

Arhipelag ima kombinaciju tropske i pustinjske klime. Prosječna godišnja temperatura je iznad 18 °C. Na arhipelag padne vrlo malo oborina koje ne ovise o sezoni već padaju tokom cijele godine. Više kiše padne u višim dijelovima najvećeg otoka Sokotre, a puno manje uz obalu. Za sezone monsunskih vjetrova, od juna do septembra, arhipelag je gotovo nepristupačan jer tad pušu olujni vjetrovi, a more podivlja od visokih valova.


Klimatološki medijani za Sokotru
Mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
Srednji maksimum (°C) 27,2 28,5 30,5 32,7 34,2 33,9 32,0 32,3 32,7 31,4 29,8 28,0 31,1
Srednja dnevna (°C) 22,0 23,4 25,1 27,5 28,9 29,0 27,6 27,5 27,6 26,0 24,2 22,7 25,96
Srednji minimum (°C) 16,8 18,3 19,8 22,2 23,7 24,1 23,2 22,8 22,6 20,6 18,7 17,5 20,86
Precipitacija (mm) 23 18 14 22 37 18 12 15 27 38 18 16 258
Izvor: Climate of Socotra - Climatic Research Unit - University of East Anglia [1]


Flora i fauna uredi

 
Karta arhipelaga Sokotra

Arhipelag Sokotra je dragulj bioraznolikosti Arapskog mora.[3] Duga geološka izoliranost otočja i njegova žestoka vrućina i suha klima stvorila je specifičnu endemsku floru i faunu. Čak 825 biljnih vrsti raste samo na Sokotri. Jedan od simbola Sokotre je zmajevo drvo (Dracaena cinnabari) čiji se sok nekad upotrebljavao u tradicionalnoj medicini, te krastavčevo drvo (Dendrosicyos socotrana).

Fauna ahipelaga je također bogata, ima 192 vrsti ptica, od kojih se 44 gnijezde na otočju. Među njima su neke endemske vrste: Onychognathus frater, Passer insularis i Rhynchostruthus socotranus.[1] More oko Sokotre također vrvi brojnim vrstama, tu živi 253 koralja, 730 vrsti riba i 300 vrsti rakova.[1] Zbog bogatska svoje biorazličitosti Sokotra je u junu 2008. stavljena pod Svjetsku baštinu UNESCO-a.[1] Sokotru zovu draguljem Arapskog mora.[4]

Historija uredi

Arhipelag Sokotra je ljudsko stanište već od ranog paleolita, tragove Oldovanske kulture pored Hadiboha 2008. otkrila je ruska arheološka ekipa V. A. Žukova.[5][6] Sokotra je zbog izoliranosti i nepristupačnosti u Indijskom oceanu dugo vremena bila slabo nenaseljena. Tokom više vjekova naselili su je domoroci s Arapskog poluotoka i Afrike.

 
Istočna obala otoka Sokotre

Po lokalnoj usmenoj predaji, Toma Apostol je 52. stanovnike Sokotre obratio na kršćanstvo. Abu Muhamed al-Hasan al-Hamdani, arapski geograf koji je posjetio arhipelag u 10. vijeku, izvjestio je da su tad većina stanovnika bili kršćani. O Sokotri je pisao i Marko Polo koji isto piše da su stanovnici kršćani i da nemaju nikakve veze s papom, već su dio bagdadske dijaceze.

Portugalska flota 1507. pod komandom Tristão da Cunhe i Afonsa de Albuquerque iskrcala se na Sokotri i zauzela tadašnji glavni grad Suk. Portugalci su htjeli od Sokotre stvoriti bazu iz koje bi omeli arapske brodove na plovidbi od Crvenog mora do Indijskog oceana, a drugi cilj bio im je vjerski, oslobođenje otočkih kršćana od islamske dominacije. Zbog tog su počeli graditi utvrde, ali su zbog otpora lokalnog stanovništva, napustili otok četiri godine kasnije.[7] Godine 1511. arhipelag Sokotra podpao je pod vlast sultana od Mahre. Od 1876. Sokotra je dio britanskog Protektorata Adena, a nakon toga Južnog Jemena.

Stanovništvo uredi

Gotovo svo stanovništvo arhipelaga, od njih 42.842, živi na najvećem otoku Sokotri, na kojem je najveće naselje Hadiboh sa 8545 stanovnika (popis iz 2004. godine),[8] dok su ostala veća naselja Kalansija (3862) i Kadub (929). Na otocima Abd al-Kuriju i Samhi živi oko 1000 stanovnika, a ostali su nenastanjeni.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Socotra Archipelago (na portalu UNESCO World Heritage Centre
  2. Socotra islands scenery in Yemen
  3. FACTBOX-Socotra, jewel of biodiversity in Arabian Sea. Reuters, 2008-04-23
  4. Sokotra, je dragulj biorazličitosti Arapskog mora, Reuters 23. 4. 2008.
  5. Амирханов Х.А., Жуков В.А., Наумкин В.В., Седов А.В. "Эпоха олдована открыта на острове Сокотра"."Природа", № 7/2009
  6. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-09. Pristupljeno 2011-02-04. 
  7. "Socotra was abandoned four years later, as it was not advantageous as a base", v. "Foundations of the Portuguese empire, 1415-1580, Diffie, Shafer, Winius", str. 233
  8. Thomas Brinkhoff: Citypopulation.de

Vanjske veze uredi