Smiljević ili Smilović je naselje u Poljanici, grad Vranje u Pčinjskom okrugu u Srbiji. Od centra Vlasa, gde je sedište Mesne zajednice, udaljeno je oko 5 km. Prema popisu iz 2002. bilo je 83 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 140 stanovnika).

Smiljević
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Pčinjski
Grad Vranje
Gradska opština Vranje
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 83
Geografija
Koordinate 42°40′02″N 21°54′15″E / 42.6672°N 21.9042°E / 42.6672; 21.9042
Nadmorska visina 875 m
Smiljević na mapi Srbije
Smiljević
Smiljević
Smiljević (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 17507
Pozivni broj 017
Registarska oznaka VR


Koordinate: 42° 40′ 02" SGŠ, 21° 54′ 15" IGD

Istorija i opis uredi

Smiljević je selo u jugoistočnom delu Poljanice, na severnim padinama Oblika (1310 m), na samoj granici Poljanice sa opštinom Vladičin Han, u izvorišnom delu Smiljevačke (Uševačke) reke, oko Slaničke i Ljutičke doline. Smešteno je između sela: Beliševo na istoku, Urmanica na severu, Uševce na zapadu i Sikirje na jugu. U selo se stiže iz Uševca, uz korito Smiljevačke (Uševačke) reke. Moguć je jednostavan prilaz iz doline Južne Morave, preko Lepenice, Beliševa i Urmanice, pa su stanovnici sela češće trgovali u Vladičinom Hanu nego u Vranju.

Ime je, navodno, dobilo po nekoj Smiljani koju su Arnauti oteli i poturčili.

Razbijenog je tipa, podeljeno u dve mahale, Miljkovsku, na mestima Ćeranište i Slanište, i Kovandžisku u Mrtvičkoj dolini. Obraslo je u bukovoj i hrastovoj šumi i bujnim voćnjacima. Stanovnici se bave poljoprivredom, seju ovas, limac i raž, dok pšenica slabo uspeva.

Najpoznatiji izvori vode su Studeni kladanac, Kladančiki, Dobra voda, Dub i Padina.

U selu je crkva Sveta Petka, sagrađena krajem 19. veka na temeljima stare crkve, zatim je oštećena u zemljotresu i obnovljena 1902. godine. Kod crkve je staro groblje sa velikim krstačama na kojima nema nikakvog zapisa. S desne strane Smiljevačke reke, poviše mesta Livađe, iskopavane su stare cigle i ćeramide.

Priča se da je ovo selo u početku postojalo zajedno sa Uševcem, Sekirjem i Urmanicom, pri ušću Smiljevačke (Uševačke reke) u Veternicu, pa su se u toku vremena izdvojili jedno od drugoga. Najstarija porodica u selu bili su Solaci, kojih ovde više nema, ali je obližnja Solačka Sena svakako po njima dobila ime. Starinci su i Kovačevci (Deda-Petrovi ili Stanimirovci) i Stojilkovići. Ostale porodice su doseljene, i to: Kovandžici iz Dobrejanca, Cokinci (Zloverci ili Stojanci) iz Tibužda, Baba-Smiljanci iz Kalimanca, Deda-Jovanovi ili Ule iz Uševca, Miljkovci iz Gumerišta, a Stajini ili Ramčinci i Mijajlini (Rašini) iz Urmanice.

Seoska slava (krste, litije) je na Duhove.

Demografija uredi

U naselju Smiljević živi 75 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 53,0 godina (49,0 kod muškaraca i 56,5 kod žena). U naselju ima 34 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,44.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 323 [1]
1953. 298
1961. 274
1971. 245
1981. 200
1991. 140 140
2002. 85 83
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
83 100.0%
nepoznato
  
0 0.0%


Reference uredi

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura uredi

  • Rista T. Nikolić, Poljanica i Klisura, izdanje 1905. godine, strana 180. (Srpski etnografski zbornik, Beograd, knjiga IV, Srpska kraljevska akademija).

Spoljašnje veze uredi