Slobodan Marković (pesnik)

srpski pesnik
Za ostale upotrebe, v. Slobodan Marković.

Slobodan Marković (Skoplje, 26. oktobar 1928Beograd, 30. januar 1990) je bio srpski pesnik. Poznat je i pod nadimkom „Libero“ ili „Libero Markoni“.

Slobodan Marković
Biografske informacije
Rođenje26. 10. 1928.
Smrt30. 1. 1990. (61 godina)
Opus
Književne vrstepoezija
Jeziksrpskohrvatski

Biografija uredi

Rođen je 1928. u Skoplju gde mu je otac Dimitrije bio na službi kao oficir vojske. Detinjstvo je proveo u Peći i u Beogradu, gde je maturirao u Drugoj beogradskoj gimnaziji. 1943. je bio zatočen u logoru u Smederevskoj Palanci.

Neke od njegovih knjiga pesama su „Sedam ponoćnih kazivanja kroz ključaonicu“, „Jednom u gradu ko zna kom“ (1980). Objavio je 62 knjige a još dve su štampane posle njegove smrti: „Južni bulevar“ i „Zapiši to, Libero“ koje je priredila njegova supruga Ksenija Šukuljević-Marković. Bavio se i prevođenjem, bio je novinar u „Borbi“, slikar i boem.

Za knjigu „Luka“ dobio je 1975. Zmajevu nagradu. Napisao je scenario za film Bokseri idu u raj.

Umro je 30. januara 1990. i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Književni rad i zbirke pesama uredi

Od velikog broja objavljenih knjiga Libera Markonija, trideset i dve su zbirke pesama. Pisao je i prepeve, putopise, reportaže, kraću prozu, drame, scenarija, priređivao antologije... Slobodan je posebno uživao u poeziji Jesenjina, a o tome svedoče njegovi prepevi pesama velikog ruskog pesnika u knjigama Ko je ljubio taj ne ljubi više i Rastaćemo se uz smešak nas dvoje. Evo nekih naslova Liberovih knjiga poezije:

  • Posle snegova
  • Svirač u lišću
  • Mornar na konju
  • Pijanci idu dijagonalno
  • Sedam ponoćnih kazivanja u ključaonicu
  • Vedri utopljenik
  • Tri čokota stihova
  • Crni cvet
  • Ikra
  • Umiljati apostol
  • Posetilac tamnog čela
  • Tamni banket
  • Ukleta pesnikova noćna knjiga
  • Eleonora žena Kilimandžaro
  • Jednom u gradu ko zna kom (štampana povodom 50 godina od pesnikovog rođenja i 35 godina književnog rada)
  • Čubura među golubovima (Liberova poezija i crteži)
  • Južni bulevar (objavljena posle pesnikove smrti, priredila ju je Liberova supruga i verni pratilac Ksenija).

Libero o sebi uredi

Slobodan Marković je sâm napisao uvod u knjigu izabrane poezije "Jednom u gradu ko zna kom", u kojem se ovako izjasnio: "Umetnost je moj život. Nisam se trudio da u svemiru nađem sličnost sa sobom. Znam da sam unikat i da nemam dvojnika. Po svoj prilici, neću ni imati potrebe da ga angažujem."[1]

Isticao je da je prošao putem od internacionaliste i kosmopolite ka bezgraničnom univerzalizmu: "Regionalne klovnove naduvane nacionalizmom, žalim. Moja sestra zaista spava na Polarnom Krugu u spavaćici od fokine kože. Noge perem u Njujorškoj luci. U Azerbejdžanu imam unuka... U Istanbulu dedu koji nosi crkvicu na dlanu. Izvor kisele vode u Carskoj Lavri Visokim Dečanima, moja je klinika, i moje oporavilište."[1]

Spoljašnje veze uredi

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Jednom u gradu ko zna kom, Umesto predgovora, Sloboda, 1980.