Sjeverna marka (njemački: Nordmark) je bila marka, odnosno granična pokrajina Svetog Rimskog Carstva, smještena na sjeveroistoku današnje Njemačke. Nastala je 965. podjelom dotadašnje prostrane Marce Geronis ili Saksonske istočne marke, te sadržavala njen sjeverni dio (koji otprilike odgovara današnjoj njemačkoj saveznoj pokrajini Brandenburg). Njena teritorija je bila osvojena od Venda (polapskih Slavena), ali je njemački nadzor nad tim područjem de facto prestao nakon Velikog slavenskog ustanka 983. Otada je titula sjevernog markgrofa imala uglavnom titularno značenje sve dok nju nije dobio Albrecht Medvjed 1134. On je godine 1147. u Vendskom križarskom ratu uspio proširiti teritorije na istok, a nakon gušenja još jednog ustanka stvorio Markgrofoviju Brandenburg.

Sjeverna marka (označena crveno) između Billunške marke na sjeveru i Saksonske istočne marke (Lužičke marke) na jugu

Literatura uredi