Sjedište Ujedinjenih naroda


Koordinate: 40° 44′ 59" SG Š, 73° 58′ 3" ZGD

Sedište Ujedinjenih nacija predstavlja znamenito zdanje u Njujorku koje služi kao sedište Ujedinjenih nacija još od svoje izgradnje 1952. godine. Nalazi se u blizini Zaliva kornjača, na istočnoj strani Menhetna, na širokom prostoru sa kojeg se pruža pogled na Ist River.

Sedište Ujedinjenih nacija u Njujorku, posmatrana sa Ist Rivera. Zgrada Sekretarijata se nalazi na levoj strani a Generalna skupština je niska zgrada s desne strane kule

Kompleks čine tri glavne zgrade: Sekretarijat (39. sprat kule), zgrada Generalne skupštine (gde se sve zemlje članice Ujedinjenih nacija sastaju na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija), i biblioteka Dag Hamasksdžuld. Takođe je značajna zbog svojih bašta i dvorišnih skulptura.

Adresa kompleksa je 760 United Nations Plaza, New York, NY 10017, USA. Iz bezbednosnih razloga sva pošta koja se šalje na tu adresu podleže predhodnoj proveri, pa bi lomljive stvari trebalo slati preko kurira [1].

Istorija uredi

Zgrada sedišta Ujedinjenih nacija je konstruisana tokom 1949. i 1950. pored Ist Rivera na ostrvu kupljenom za 8,5 miliona dolara donacije od Džon D. Rokfelera, mlađeg. Proglašena je međunarodnom zonom koja „pripada svim zemljama članicama, i kao takva će ostati u večnosti, zauvek u posedu zemalja članica UN-a“.

San Francisko, Filadelfija, Flašin Medous Korona park u Kvinsu, čak i Crne planine u Južnoj Dakoti su bila prdložena za sedišta Ujedinjenih nacija pre nego što je konačno izabran Menhetn.

U prvih nekoliko godina, sedište se privremeno nalazilo na jezeru Sukses, u istočnom predgrađu grada Njujorka na Long Ajlendu.

Predhodno izboru grada Njujorka, predložen je Nejvi Ajlend u blizini Hijagarinih vodopada u Ontariju, Kanada kao alternativno sedište [2] Arhivirano 2007-03-12 na Wayback Machine-u. Predloženo je da Nejvi Ajlend bude ustupljeno Ujedinjenim nacijama sve dok se tu nalaze, i da bude vraćeno kanadskoj vladi ako se UN premesti. Predlog je na kraju odbačen u korist trenutne lokacije u Njujorku.

Mesto sedišta Ujedinjenih nacija ima ekstrateritorijalan status poput ambasada. Ovo sprečava neke krivične zakone gde pravila UN-a zaobilaze zakone grada Njujorka, ali ne daju imunitet za zločine koji su se tamo desili. Pored toga, nekoliko članova osoblja UN-a poseduje diplomatski imunitet pa im stoga ne mogu suditi lokalni sudovi osim ako im diplomatski imunitet ne ukine Generalni sekretar. Tokom 2005, Generalni sekretar Kofi Anan ukinuo je imunitet Benon Sevanu, Aleksandru Jakovljevu, i Vladimiru Kuznjecovu u vezi skandala sa Programom nafta za hranu. Svi su optuženi od strane federalnog suda grada Njujorka, osim sina Kofija Anana, takođe umešanog u skandal. Benon Sevan je kasnije pobegao iz SAD-a na Kipar, dok su Aleksandar Jakovljev i Vladimir Kuznjecov odlučili da izađu pred sud.

Arhitektura uredi

 
Zgrada Sekretarijata i Generalne skupštine gledano s boka

Pre objavljivanja javnog konkursa za dizajn buduće zgrade Ujedinjenih nacija, UN su odlučile formira međunarodni tim vodećih svetskih arhitekata. Američki arhitekta Volas K. Harison je imenovan za direktora tima, a tim dizajnera je imenovan od strane vlada zemalja. Odbor su sačinjavali N.D. Basov (Sovjetski Savez), Gaston Brunfut (Belgija), Ernest Kormjer (Kanada), Le Kurbizje (Francuska), Liang Su-čeng (Kina), Sven Markelius (Švedska), Oskar Nimajer (Brazil), Hauard Robertson (Ujedinjeno Kraljevstvo), G. A. Soluks (Australija), and Žulio Vilamajo (Urugvaj).

Komitet je razmotrio 50 različitih nacrta pre donošenja odluke. Osnova konačnog dizajna je bila zasnovana na Kurbizjeovim nacrtima, poznate kao „šema 23A“.

Zbog ograničenja kao što je Ist River autoput (kasnije Frenklin D. Ruzvelt Ist River autoput i rekom Ist River, postala je neophodna izgradnja visoke zgrade za kancelarije Sekretarijata. Tridesetdevetospratna zgrada Sekretarijata, kontraverzna u svoje vreme, danas je modernističko obeležje. Njeni karakteristični istočni i zapadni zidovi su u potpunosti prekriveni termopanom stvorenim da upija sunčevu toplotu, osim za dovode vazduha na 6., 16., 28. i 39. spratu. Severni i južni zidovi su prekriveni vermontskim mermerom.

Iako pravno nisu bili obavezni da to učine, zgrada je rađena u skladu sa građevinskim propisima grada Njujorka. Izgradnja je finansirana beskamatnim zajmom od 65 miliona dolara od vlade Sjedinjenih Država.

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi