Sirijska pustinja

Sirijska pustinja (arap. بادية الشام, bādiyat ash-shām), poznata još i kao sirijsko-arabijska pustinja, je kombinacija stepe i prave pustinje smještena sjeverno od Arabije, zauzimajući površinu od 500.000 km2 regije Sirije. Pustinja je stjenovita i ravna.[1][2]

Sirijska pustinja
Sirijska pustinja negdje između Deir ez-Zora i Palmire

Geografija uredi

Sirijska pustinja je dio Hamada,[3] koji pokriva dijelove Sirije, Iraka, Jordana i Saudijske Arabije. Granica na zapadu je dolina rijeke Oront, na istoku rijeka Eufrat, na sjeveru se pustinja prekida u oblastima plodnim travama, a na jugu prelazi u pustinju na jugu Arabije. Postoje mnoge manje pustinje unutar Sirijske pustinje, kao što je Palmira. Grad Damask je smješten u jednoj od oaza. Jedinstveni pejzaž pustinje je nastao izbacivanjem lave iz vulkanskog regiona Džabal al-Druze u južnoj Siriji. Sirijska pustinja je prirodno stanište sirijskog hrčka.

Historija uredi

Pustinju su tokom historije naseljevala beudinska plemena, ali su je naseljavala i druga plemena, čiji pripadnici uglavnom žive u gradovima i naseljima koji su izgrađeni u blizini oaza. Neki beduini i dalje održavaju tradiciju života u pustinji. Safaički natpisi, praarapski tekst napisan od strane pismenih beduina, nalaze se u Sirijskoj pustinji. Datum nastanka je otpirlike od 1. vijeka pne. do 4. vijeka.

Tokom rata u Iraku, pustinja je služila kao glavna linija snabdijevanja iračkih pobunjenika, dok je irački dio pustinje postao prvenstveno tvrđava sunitskih pobunjenika koji su djelovali u pokrajini Anbarskoj pokrajini, djelomično nakon zauzimanja Faludže tokom operacije Fantomski bijes. Serija vojnih operacija je bila relativno neefikasna u uklanjanju pobunjeničkog prisustva u pustinji. Međutim, kako su pobunjenici počeli da preuzimaju kontrolu nad okolnim područjima značaj sirijske pustinje kao operativnog centra vremenom je umanjena. Do septembra 2006. pobunjenici su stekli kontrolu nad gotovo cijelom pokrajinom Anbar i premjestili su većinu svojih snaga, opreme, kao i lidere dalje na istok do gradova pod pobunjeničkon u blizini rijeke Eufrat, ali Sirijska pustinja je ostala jedno od glavnih puteva za trgovinu oružjem.[4][5][6][7]

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. „Syrian Desert”. Mahalo.com. Pristupljeno 2. 2. 2011. 
  2. „{title}”. Arhivirano iz originala na datum 13. 1. 2008. Pristupljeno 10. 7. 2015. , New International Encyclopedia, Edition 2, Published by Dodd, Mead, 1914, Arabia, str. 795 and Syrian Desert, Encarta
  3. Britannica entry Al-Hamad
  4. „U.S. diplomat apologizes for remarks”. MSNBC. 22. 10. 2006. Pristupljeno 2. 2. 2011. 
  5. Кnickmeyer, Ellen (29. 5. 2006). „U.S. Will Reinforce Troops in West Iraq”. Washingtonpost.com. Pristupljeno 2. 2. 2011. 
  6. „WP: U.S. to reinforce troops in west Iraq”. MSNBC. 30. 5. 2006. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-25. Pristupljeno 2. 2. 2011. 
  7. „Situation Called Dire in West Iraq”. Washington Post. 10. 9. 2006. Pristupljeno 2. 2. 2011.