Sinhrotronsko zračenje

Sinhrotronsko zračenje je elektromagnetsko zračenje koje emituju naelektrisane elementarne čestice (najčešće elektroni) dok se kreću u magnetnom polju relativističkim brzinama reda veličine brzine svetlosti.

Sinhrotronsko zračenje je snažno polarizovano zračenje. Veliki deo elektromagnetnog zračenja koje potiče iz pulsara, radio-galaksija ili iz magline Rak spada u sinhrotonsko zračenje.[1]

Sa porastom energije čestice smanjuje se njena talasna dužina zračenja.

Sinhrotron uredi

Sinhrotron je akcelerator čestica kod kojeg se naelektrisane čestice kreću po kružnoj putanji u homogenom magnetnom polju. Brzine takvih čestica su konstantne.

Jednačine kretanja čestice u sinhrotronu su:

 
 

Za ultrarelativističke čestice, odnosno čestice koje se kreću vrlo velikim brzinaa sličnim brzini svetlosti, gubici energije su vrlo veliki, jer su proporcionalni četvrtom stepenu energije čestica. Da bi brzina čestice u sinhrotronu bila održana, ovi gubici se moraju stalno nadoknađivati, te je za rad sinhrotrona potrebno obezbediti ogromne količine energije.[2]

Izvori uredi

  1. Patrick Moore, ur. (2002) ((en)). Philip's Astronomy Encyclopedia. Philip's. str. 399. ISBN 0–540–07863–8. 
  2. Zračenje, Sinhrotonsko zračenje, str. 185-186, "Elektrodinamika", Voja Radovanović, 2014, Fizički fakultet Univerziteta u Beogradu