U hemiji, sigma veze (σ veze) su najjači tip kovalentne hemijske veze.[1] Molekuli nastaju stvaranjem zajedničkih parova između atoma pri čemu se orbitale u kojima su bili elektroni preklapaju i tako nastaju molekulske orbitale. Ukoliko je veza jednostruka, orbitale su se preklopile čeono (direktno) i tako nastaje jaka σ (sigma) veza. Sigma veze mogu nastati preklapanjem: dve s orbitale, jedne s sa jednom p orbitalom, ili dve p orbitale koje su postavljene po istoj osi. Sigma veze mogu nastati i preklapanjem hibridizovanih orbitala. Hibridizovane orbitale uvek grade sigma veze.

σ veza između dva atoma: lokalizacija elektronske gustine.

Sigma vezivanje je najjasnije definisano kod diatomskih molekula koristeći jezik i oruđa grupa simetrije. U tom formalnom pristupu, σ-veza je simetrična u pogledu rotacije oko ose veze. Uobičajene forme sigma veza su s+s, pz+pz, s+pz i dz2+dz2 (gde je z definisano kao osa veze).[2] Kvantna teorija takođe nalaže da su molekulske orbitale (MO) identične simetrije zapravo mešovite. Praktična konsekvenca tog mešanja diatomiskih molekula je da talasne funkcije s+s i pz+pz molekulskih orbitala postaju mešovite. Stepen tog mešanja zavisi od relativnih energija molekulskih orbitala slične simetrije.

Reference uredi

  1. Moore, John; Stanitski, Conrad L.; Jurs, Peter C.. Principles of Chemistry: The Molecular Science. 
  2. Clayden Jonathan, Nick Greeves, Stuart Warren, Peter Wothers (2001). Organic chemistry. Oxford, Oxfordshire: Oxford University Press. ISBN 0-19-850346-6. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi