Semiensko gorje
Semiensko gorje nalazi se na sjeveru Etiopije, sjeveroistočno od grada Gondara. Gorje je dio prirodne Svjetske baštine i dio je Nacionalnog parka Planina Semien. Najviši vrh tog planinskog masiva je Ras Dašan sa svojih 4,543 m, ostali veći vrhovi su; Biuat (4,437 m) i Abba Jared (4,460 m).
| Semiensko gorje | |
|---|---|
 Pogled na vrhove Semienskog gorja | |
| Nadmorska visina: | 4 533 |
| Mesto: |  ETI
|
| Koordinate: | 13°29′N 38°26′E / 13.483°N 38.433°E |
| Topo. mapa: | .svg)  Semiensko gorje Pozicija Semienskog gorja u Etiopiji |
Zbog svog geološkog porijetla Semiensko gorje je gotovo jedinstveno, jedino je južnoafrička planina Drakensberg formirana na isti način i geološki slična Semienu. U gorju žive brojne životinjske vrste, uključujući; Etiopskog kozoroga, Gelada babune, Etiopske vukove i Karakale sisavce nalik na risove.
Danas riječ Semien na amharskom znači "sjeverno", međutim britanski znanstvenik Richard Pankhurst iznosi zanimljivu teoriju da je ta riječ zapravo značila "južno" na jeziku geez, jer je gorje ležalo južno od grada Aksuma, koji je u to vrijeme središte etiopske civilizacije. No, kako se tokom narednih vijekova središte Etiopske države preselio na jug, Semiensko gorje postalo je sjeverno, tako se i značenje riječi Semien promijenilo. [1]
Semiensko gorje jedno od rijetkih mjesta u Africi, gdje redovito pada snijeg.[2] Prvi zapis o tom masivu napravljen je u tekstu Monumentum Adulitanum, kronologiji vojnog pohoda Adulitskog kralja u 4. vijeku (u njemu je gorje opisana kao nedostupne planine prekrivene snijegom, gdje vojnici jedva idu po snijegu do koljena).
O snijegu u gorju piše i portugalski isusovac iz 17. vijeka Jerónimo Lobo. [3] Zbrku o snijegu na Semienskom gorju unio je u 19. vijeku putnik James Bruce, koji je kategorički tvrdio da nikada nije vidio snijeg na planinama Semien. Stvar je razjasnio istraživač Henry Salt , koji ne samo da je zabilježio snijeg na gorju 9. aprila 1814, već je i objasnio zašto Bruce nije vidio nikakav snijeg na tim planinama, jer se jednostavno nije popeo dalje od podnožja planine.[4]
Unatoč njihove teške prohodnosti i ispresjeckanosti brojnim kotlinama i visovima, Semiensko gorje je načičkano brojnim selima povezanih puteljcima. U ne tako davnoj prošlosti gorje je bilo dom etiopskih Židova, koji su se nakon učestalih napada gorljivih kršćanskih vladara u 15. vijeku povukli iz provincije Dembija na lakše branjivo Semiensko gorje.[5]
Izvori uredi
- ↑ "Historical Notes on Books: An Early Ethiopian Map"
- ↑ Discussed further in Frederick J. Simoons, "Snow in Ethiopia: A Review of the Evidence", Geographical Review, 50 (1960), str. 402-411.
- ↑ Donald M. Lockhart (translator), The Itinerário of Jerónimo Lobo (London: Hakluyt Society, 1984), str. 240.
- ↑ Henry Salt, A Voyage to Abyssinia and Travels into the Interior of that Country, 1814 (London: Frank Cass, 1967), p. 352.
- ↑ "Caste and Class in Historical North-West Ethiopia: The Beta Israel (Falasha) and Kemant, 1300-1900", Journal of African History, 39 (1998), str. 195-220
