Sekula Drljević

Sekula Drljević (Ravni, 6. septembar 1884Judenburg, 10. novembar 1945), pravnik, političar, publicista. Između dva svjetska rata jedan od najpoznatijih kritičara jugoslovenskog unitarizma. Kontroverzni crnogorski političar, priješao je put od žestokog srpskog nacionaliste i unioniste do crnogorskog independiste, nakon čega kreće stranputicom kolaboracije sa okupacionim fašističkim i kvislinškim režimima.

Sekula Drljević
Biografija
Datum rođenja 6. septembar 1884.
Mesto rođenja Ravni (Knjaževina Crna Gora)
Datum smrti 10. novembar 1945.
Mesto smrti Judenburg (Austrija)
Mandat(i)
Ministar finansija Crne Gore
Prethodnik Filip Jergović
Naslednik Risto Popović

Biografija uredi

Osnovnu školu završio u Morači, gimnaziju u Sremskim Karlovcima. Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Po povratku u Crnu Goru postavljen je za sekretara Ministarstva finansija. Od 1909. bio ministar pravde i zastupnik ministarstva prosvjete i crkvenih djela u crnogorskoj vladi, a 1912—1913. ministar finansija i građevina. Prvi put za poslanika biran 1913. godine. U vrijeme Balkanskih i Prvog svjetskog rata zalagao se za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Tvorac je ideje o carinskoj, vojnoj i diplomatskoj uniji ove dvije države.

Po povratku iz zarobljeničkog logora Karlštajn, gdje je bio interniran 1917—1918, jugoslovenska vlada ga postavila za načelnika ministarstva pravde, jer se deklarisao kao radikal i pobornik ujedinjenja. Protiveći se centralizmu, ubrzo je napustio službu (aprila 1919) i otvorio advokatsku kancelariju u Zemunu. Branio je protivnike kraljevskog režima, među kojima i brigadira Radomira Vešovića 1921. godine. Zalagao se za federalizam i tvrdio da je jugoslovenstvo državna, a ne nacionalna misao. Na izborima 1920. godine bio onemogućen da sa svojim pristalicama istakne poslaničku listu. Od osnivanja Crnogorske (federalističke) stranke 1922. godine bio je njen najuticajniji član, iako formalno nije imao najviše funkcije u stranci. U jugoslovenskoj državi prvi put biran za poslanika 1925. godine i u Skupštini se istakao kao protivnik centralizma i zagovornik prava Crne Gore. Približava se Stjepanu Radiću i HSS, odnosno Seljačko-demokratskoj koaliciji, na čijoj listi je izabran za poslanika 1927. godine, čiji je formalni član bila i Crnogorska stranka. Poslije Radićeve smrti postao je blizak sa njegovim nasljednikom Mačekom, i poznat kao politički oponent svim režimima u Kraljevini Jugoslaviji u kojoj je posljednji put za poslanika biran na izborima 1938. godine, na listi Udružene opozicije.

Po italijanskoj okupaciji Crne Gore aprila 1941. godine, radio na obnovi crnogorske države pod zaštitom fašističke Italije. Bio je jedan od glavnih govornika na Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. godine. U oktobru 1941. godine iz Crne Gore ga protjerao Pircio Biroli, glavni predstavnik okupacione vlasti fašističke Italije u Crnoj Gori i konfinirao u Sanremo. Uspio se vratiti u Zemun, a u proljeće 1944. godine seli se u Zagreb, glavno središte marionetske NDH i njenog lidera Ante Pavelića, s kojim je održavao odnose. U julu 1944. godine u Zagrebu formira Crnogorsko državno vijeće. U završnici rata, prilikom povlačenja crnogorskih četnika prema Sloveniji, sa Pavlom Đurišićem sklopio sporazum (22. marta 1945. u Doboju), po kojem je Đurišić priznao Crnogorsko državno vijeće, dok su četnici pod njegovom komandom priznati za Crnogorsku narodnu vojsku, sa Drljevićem kao vrhovnim, i Đurišićem, operativnim komandantom. Đurišić je, kršeći sporazum sa Drljevićem, pokrenuo vojsku prema Sloveniji, ali su ga 8. aprila 1945. na Lijevče polju porazile ustaše. Đurišić je sa preostalim ljudstvom ponovo prihvatio sporazum sa Drljevićem, vratio se u Staru Gradišku, gdje su ga ustaše razoružale, a kasnije i ubile u Jasenovcu. Četnici su kao Crnogorska vojska krenuli prema Sloveniji, povlačeći se pred nadolazećim partizanskim jedinicama. U Sloveniji su pobili većinu Drljevićevih saradnika, kao i Drljevića, u Judenburgu, u Austriji.

Od strane Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 14. marta 1946. godine, optužen je za ratni zločin, ali nije procesuiran.

Dela uredi

Sekula Drljević se bavio i publicistikom. Svoje govore iz jugoslovenske skupštine objavio je u knjizi Centralizam ili federalizam (1926). Tokom rata napisao je i objavio knjigu Balkanski sukobi 1905—1941 (1944).

Literatura uredi